Obrazovanje      

2023. Sveučilište u Zagrebu, Akademija dramske umjetnosti, Diplomski studij glume

Svako dijete zaslužuje pristup umjetnosti. Ako vi ne možete k nama - dolazimo mi k vama!

e-mail: prodaja@mala-scena.hr
tel: 01/468-3373

Priča je to o malenoj djevojčici po imenu Gita koja živi na jednome posebnom otoku. Ona se igra, veseli, smije i uživa, ali ponekad osjeća stvari koje ne zna točno opisati, a još manje zna kako se zovu i čemu služe. Nikad nije otišla daleko od svoje kuće − a njezin je otok velik. Ponukana znatiželjom i odlučna u namjeri da otkrije nešto više o svijetu oko sebe, ali i nepoznatim osjećajima koji se javljaju u njoj, Gita kreće na put. Na svome putu upoznat će različita zanimljiva bića, upoznati čuda svog otoka, i ono najvažnije − otkrit će i spoznati osjećaje koje traži.

Dječak Jedan Ja živi u zemlji u kojoj nema mraka. U toj zemlji cvijeće cvjeta, a sunce stalno sije, ptice stalno pjevaju, ljudi stalno pričaju. Stalno se nešto događa, izmijenjuje, kreće i pokreće.

Ali baka Jednog Ja sjeća se kako je to bilo kad je mrak postojao. A sjeća se i divnih zvijezda koje su u mraku sjale, ali su bez mraka - nestale.

Jedan Ja odlučuje krenuti u potragu, želi vidjeti zvijezde, saznati što to znači “sjajiti” i što se još lijepoga može pronaći kada postoji mrak. Tijekom potrage otkrit će čuda podmorja, ljepotu neba i različitosti prirode, kao i bogatstvo koje nosi u sebi.

Kamenje je dramatizirana istinita priča o dvojici dječaka koji su, bacajući kamenje s mosta na autocestu, usmrtili vozača automobila. Ispisana je kao drama za dva glumca koji igraju svaki po dvije uloge - tinejdžera i detektiva te prati tijek događaja iz dviju vizura: samih dječaka i policajaca koji ih traže.

Roditelji nam se često obraćaju s upitima: "Kada je pravo vrijeme za prvi posjet djeteta kazalištu? Na kakvu predstavu ga treba odvesti? Treba li ga na neki poseban način pripremiti za prvi odlazak u kazalište?" i sl.

Kazalište Mala scena gostovalo je od 16. srpnja do 9. kolovoza 2009. u Japanu i Južnoj Koreji sa predstavama Padobranci ili o umjetnosti padanja i A tko si ti?. Ova, najveća međunardona turneja Male scene u njezinom dvadesetgodišnjem trajanju, započela je u Tokyu, a završila u Okinawi, na festivalu Kijimuna Festa, koji je ove godine bio centralni festival azijske mreže kazališnih festivala za djecu kojeg čine festivali u Seoulu, Osaki, Shanghaiu, Taipeiu i Okinawi.

Čekam da započne šesta od dvanaest izvedbi „Padobranaca“ koju ćemo odigrati u Barbican centru u Londonu u sklopu sezone „Barbican International Theatre Event“ i razmišljam o tome koliko smo u hrvatskome kazalištu daleko od svega ovoga što me trenutačno okružuje!

I baš ovih dana, vidim najavu da jedno naše gradsko kazalište počinje raditi repertoar za najmanju djecu (od dvije godine naviše) i da su pustili u prodaju 300 (slovima: tristo) mjesta. Dvaput sam provjerila jer nisam mogla vjerovati da se netko može upustiti u takvo što, ali, eto, istina je. Možete li zamisliti 300 beba u gledalištu?

Jedan je od govornika na konferenciji lijepo rekao da bi kultura trebala biti LJEPILO koje će pomoći da se sve ostalo – lakše sjedini, poveže. Kako bi nam svima život bio bolji, kvalitetniji, a možda i ljepši… naravno. Ljepilo, savršena riječ za kulturu!

Sretna vam svima Nova godina! A u novoj godini - stiže i novi post!

Želite li saznati nešto više o samostalnim umjetnicima? Kliknite na novu Slamku!

Nastavljamo s glumcima! Pročitajte novu Slamku o onima koji tek dolaze!