Za Lušetića Mala scena, koja uredno isplaćuje plaće zaposlenicima i ostalim suradnicima, POSLUJE NEUREDNO, a za urednost poslovanja ima rješenja svih inspekcija koje su prošle kroz nju, a kazalište Komedija s ovrhama i višemjesečnim kašnjenjem isplate honorara suradnicima – posluje UREDNO. Pa tko je tu lud, pitam se? I gdje je PRAVNA DRŽAVA? NIŠTA od optužbi Tedija Lušetića nije istina, a on dalje ponavlja iste laži. Pobjeći iz ove zemlje u kojoj vladaju tediji lušetići i njihovi gazde bilo bi jedino pametno.

U Hrvatskoj do danas nismo uspjeli osposobiti trokut koji je neophodan za pregovaranje: sindikat - poslodavac - država.

Kaže mi prijatelj: «Pa kaj ti ne vidiš da si sa svojim pisanjem slon u staklarni?» Zamislih se nad tim pitanjem. I nad različitim pogledima na stvari. Naime, ja stalno mislim da pišem o pojavama koje su upravo ti spomenuti SLONOVI U STAKLARNICI našeg sustava, a ne da sam JA sama SLON (slonica)! Bacam se, dakle, na detektiranje slonova. I staklarnica.

Pogledamo li kako se razvijala situacija s četiri propala natječaja za intendanta HNK-a u Zagrebu uvidjet ćemo da je tijekom procesa bilo više prilika da se problem riješi, ali Ministarstvo kulture nije iskoristilo ni jednu. Zašto? To nikome nije jasno! Pa se donosi zakon.

Ne uplati li vam javno kazalište honorar, morate biti sretni da ga ikada i dobijete, a o kamatama, dakako, nema ni govora.

Nakon svega ovoga što se događa našem kazalištu, a i meni osobno, jasno je da se više NITKO neće usuditi reći NI RIJEČ PROTIV načina rada u kulturi Grada Zagreba jer svi znaju što bi ih čekalo: represija na sve moguće načine, opstrukcija, šikaniranje, objede, poniženja, uz blokiranje rada.

Valjda ministar financija smije reći da ne može HNK u Zagrebu s 517 zaposlenika (plus tko zna koliko honoraraca), s proračunom od preko 100 milijuna kuna, odigrati 123 izvedbe godišnje (što je samo jedna trećina broja dana u godini!), kako stoji u izvještaju za 2012. godinu na službenim stranicama Skupštine Grada Zagreba. Ili da kazalište Komedija ne može imati s gotovo preko 170 zaposlenih (plus tko zna koliko honoraraca), budžet od 40 milijuna kuna i izvesti sveukupno 190 izvedaba u godinu dana.

Pogledavši svih TRIDESET čelnih osoba javnih kazališta u Hrvatskoj na stranicama Ministarstva kulture, a koji su navedeni u Očevidniku kazališta, ustvrdila sam da samo DVIJE osobe imaju kvalifikacije za taj posao, odnosno, može se reći da spadaju u kategoriju profesionalnog, a ne iskustvenog menadžmenta, kako se to u teoriji lijepo kaže.

Ako M.B. kaže da može voditi Grad Zagreb šest, sedam, osam mandata, ako D.LJ. može voditi Kerempuh šest, sedam, osam, devet ili deset mandata, valjda ja svoju toliko željenu Strategiju kulturnog razvoja mogu čekati isto toliko. Mandata. M.B. i D.LJ. rade, delaju, a ja samo čekam. Baš sam nezahvalna.

Vjerovala sam da će do danas sve biti jasno. Govorim, dakako, o zagrebačkome HNK-u. Kakva zabluda…

Bandiću je Zlatar Violić bila ono što mu je Kusin danas, Stojsavljević je bio ono što je Lovrić danas, a u jednom je trenutku u Lovrićevu uredu bio savjetnik. Čega, to ne znam. Ljuština je bio isto što i Zlatar nekad, a Kusin sada, pa je bio ono što je Lušetić danas, pa je bio savjetnik Bandića, a bome mu i danas ime stoji na pločici na polukatu Ureda za kulturu na prvim vratima. Kao savjetnika Gradonačelnika. Usput je bio predsjednik Upravog vijeća Klovićevih dvora kad je Kusin pala, a i Kazališnog vijeća kada je Lederer pala.

I Ministarstvo kulture i Grad Zagreb napravili su ono što se ne smije: i jedni i drugi stavili su sva svoja jaja u istu košaru koja će, sada je već izvjesno, tresnuti o pod. A kad se to dogodi, uh, što će boljeti… znate već što. Naime, i jedni i drugi misle da za njih ne vrijede pravila gravitacije! Svašta moć i položaj mogu učiniti od čovjeka, pa se mogu zaboraviti čak i pravila iz fizike koja se uče u osnovnoj školi.

Od ovog petka Andrea Zlatar Violić izgubila je kredibilitet i kao dužnosnica i kao čovjek, a ostat će zapisana u povijesti hrvatskog kazališta kao ministar koji je najgrublje zaustavio demokratske procese. Socijalni kapital Andree Violić Zlatar nepovratno je srušen.

Umjesto da se bavimo IZVRSNOŠĆU kao osnovnim kriterijem, kao osnovnom postavkom umjetničkog stvaranja, mi se bavimo bolesnim sustavom koji ne može ozdraviti. A većina se samo grčevito bori da on opstane. I da se ni za milimetar ne promijeni.

Na prošlogodišnjoj dodjeli Nagrade publike portala teatar.hr, Skandalom godine proglašeno je nestalih 11 milijuna kuna namijenjenih neovisnoj sceni Grada Zagreba. Ni nakon što je «časna nagrada» dodijeljena, nitko nikada nije saznao gdje su NESTALI ti milijuni. MILIJUNI KUNA.

Prošloga tjedna ponovno sam dobila nekoliko poruka u kojima mi se objašnjava kako sam grozna, zločesta, destruktivna i slično. Da mene nema (a ja na listu groznih dodajem još i Snježanu Banović i Noru Krstulović), sustav bi nam bio predivan i nikakvih problema ne bismo imali u našem kazalištu.

Ne poznajem ni u jednoj zemlji članici EU praksu da zaposlenik više od pola radnog vremena radi izvan svoga radnog mjesta! Ni u jednom zanimanju. U svim područjima ljudske djelatnosti zaposlenici rade kod poslodavca s kojim su sklopili ugovor o radu.

Dubravka Vrgoč je u svom programu napisala da bi, bude li izabrana za intendanticu, Festival svjetskog kazališta organizacijski bio pod HNK-om, te bi postao neodvojivim dijelom repertoara tog teatra. Prisjetila sam se prvog izdanja FSK-a kad sam ulaznice došla kupiti u kazalište Gavella. Sjećam se da je tamo bio i sadašnji pomoćnik ministrice kulture Vladimir Stojsavljević. Pretražujući internet za desetak sam minuta došla do zaključka da ni dan-danas nije jasna vlasnička struktura ovoga Festivala.

Jadan je taj nezaštićeni sustav koji stalno moramo štititi. Neučinkovit je, petrificiran, ne omogućava napredovanje, nema viziju, ne želi i ne trpi promjene. A mi ga uporno štitimo. Na svim razinama.

Kaže gradonačelnik Baldasar da Bilić odlazi jer ne postoji mogućnost usklađenja intendantove vizije umjetničkih potreba splitskog teatra s financijskim mogućnostima Grada Splita. Ili još bolje, Bilić odlazi jer ne može odustati od svoje umjetnosti! Ova «lakirana» izjava nema veze sa zdravom pameti.