originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Cijeli je tjedan prošao u raspavama oko troškova koje je ministar Varga napravio službenim automobilom u privatne svrhe. Jedna fotografija napravljena na talijanskom parkiralištu našla se u svim medijima i postala vijest dana.
Uključio se i premijer i rekao da se moraju mijenjati loše navike.
I navodno će mijenjati i zakone.
Uh.
Promjena zakona postala nam je omiljenom zabavom. Kako kome padne na pamet - mijenjaju se zakoni.
A rezultat je još veći kaos nego što je bio.
To da postoji nešto što se zove RIA (Regulatory Impact Assessment), još nije došlo do Hrvatske. RIA je alat s pomoću kojeg se procjenjuje je li dobro da se neki propis mijenja i implementira ili nije dobro.
Iliti, nije potrebno oboljelog odmah operirati i vaditi mu organe.
Može se ponekad i prije operacije vidjeti hoće li pacijent preživjeti ili neće.
Ali mi radije režemo, nego radimo procjene.
Zato i jesmo tu gdje jesmo.
O nenamjenskom korištenju službenih automobila za osobne potreba u Ministarstvu kulture već sam pisala, a tražila sam i dobila i dokumentaciju i iz samog ministarstva. Sasvim je jasno da Ministarstvo kulture krši i ta pravila.
No, valjda zato što je u pitanju kultura, premijer ne reagira.
Imam u svojoj dokumentaciji hrpu putnih naloga Ministarstva kulture koji ne mogu proći ni najblažu provjeru.
I?
Ništa.
Koga je briga za kulturu?
Premijera sigurno nije.
A ni preostali dio Vlade nije nešto zainteresiran.
Što bi se trebalo dogoditi da se pozitivni zakoni Republike Hrvatske počnu primjenjivati u kulturi?
Godina se bliži kraju i ono što sa sigurnošću mogu reći jest da je 2014., a upravo zbog katastrofalnog zakonodavstva, donijela ubrzano urušavanje sustava.
Ministarstvo kulture pokazalo je ove godine svu svoju nemoć i nedostatak znanja i vizije.
Koje god javno kazalište pogledate, a osobio nacionalna kazališta, vidljivi su tragovi devastacije: nakon dviju nasilničkih promjena Zakona o kazalištima, upravljačka kriza i dalje ne prestaje u Varaždinu i Osijeku koji još uvijek nemaju intendante nego v. d. upravu.
Oba grada žele postati Europskom prijestolnicom kulture, a nisu u stanju riješiti vodstvo vlastitih kazališta.
U HNK-u u Zagrebu napokon je kompletiran menadžment, premda nikome nije jasno po kojem Statutu: onom obješenom na Oglasnoj ploči Kazališta ili onom koji je prošao sve zakonom predviđene instance?
Nepoznanica je i imaju li baš svi novoizabrani ravnatelji stručnu spremu koja se tražila u Natječaju, odnosno, koja se spominje u Statutu (objavljenom na stranicama Kazališta). Umjesto da uprava javno objavi podatke koji bi zaustavili glasine, do informacija je teže doći nego za vladavine Ane Lederer.
Osobno sam uputila upit u HNK u Zagrebu o nekim informacijama za koje smatram da bi trebale biti javno dostupne, ali sam dobila odbijenicu.
Po svim stavkama.
Pogledajte.
Sad čekam odluku Povjerenice za informiranje pa će svima biti jasnije - koje su informacije tajna, a koje javna stvar.
A i što je to javni interes.
U Rijeci se s novom upravom događa sve osim kazališta, a vrhunac je ipak bila dodjela nagrada za najbolja umjetnička ostvarenja u 2014. godini na kojoj su četiri od šest nagrada otišle za projekte koje je nova uprava - skinula s repertoara. Krešimir Dolenčić, redatelj nagrađene opere «Faust», uputio je pismo koje nova uprava nije pročitala na samoj dodjeli.
Zašto?
Pročitajte pa će vam možda biti jasnije.
A Split?
Gradsko kazalište mladih u potpunom je kaosu, počinje nov nadzor, v. d. uprava ne namjerava odstupiti, u samoj kući tijekom prosinca sveukupno su odigrane četiri (4!) izvedbe i sve je skupa izgubilo svaki smisao. Tko jest, a tko nije legalno u Kazališnom vijeću, tko koga ruši, a tko koga instalira, tko radi, a tko ne radi, samo su neka od pitanja koja se postavljaju.
Izlaz se na kraju tunela ne vidi.
Nema ni političke volje, a ni znanja da se organizacija postavi na zakonske noge. Interesne su skupine prejake, a kazalište i djelatnost postali su - nevažnima.
HNK u Splitu definitivno je naslijedio veliki minus od bivšeg intendanta Tončija Bilića koji je za svoj (ne)rad bio nagrađen imenovanjem za starog/novog ravnatelja ST ljeta i godišnjim ugovorom od 100 tisuća kuna, a koji je očito (iz nepoznatih razloga) odstupio. Pitala sam Ministarstvo kulture je li Tonči Bilić podnio ostavku, ali ne odgovaraju.
Službene informacije još uvijek - nema.
Intervju Gorana Golovka o stanju u samom Kazalištu u Slobodnoj Dalmaciji jasno ocrtava stanje u kojem je novi intendant zatekao ustanovu: ogromni troškovi napravljeni putem studentskog servisa, preveliki troškovi prijevoza, boravka vanjskih suradnika i slično, samo su dio ove (o)tužne splitske priče.
Jedino aktivno Radničko vijeće od svih nacionalnih kazališta ono je splitskoga HNK-a, a pročitate li samo prvih nekoliko izjava vodećih ljudi Ministarstva kulture (Zlatar Violić, Šipuš i Stojsavljević) iz dokumenta koje je Radničko vijeće HNK-a u Splitu uputilo javnosti, bit će vam jasno da je zgrada Ministarstva kulture očito na nekom drugom planetu, ne na Zemlji, u Zagrebu i u Hrvatskoj.
Da bi se potvrdila potpuna nekompetencija Ministarstva kulture nije vam potrebno čitati sve te dokumente, objavljene tekstove i pisma upućena državnim dužnosnicima.
Dovoljno je otvoriti stranicu Minsitarstva i pogledati rubriku Propisi.
Naime, svake godine svako je ministarstvo dužno napraviti plan normativnih aktivnosti koje će raditi, a prema kojem se onda donose novi zakonski i podzakonski akti.
Pogledate li planove za 2013., 2014. i 2015. godinu (a u vlastitom arhivu imam i 2012. godinu koja nije na stranicama), vidjet ćete da je, naprimjer Zakon o umjetničkoj djelatnosti svake godine na «meniju» rada ministarstva, a da nije (niti će biti) donesen.
Sve tri godine također nalazimo da će se Ministarstvo baviti Zakonom o potvrđivanju sporazuma između Vlade RH i Ruske Federacije o osnivanju i uvjetima djelovanja informativno-kulturnih centara (?), ali, ah, u tri godine - ništa.
Možda ćemo 2015. donijeti zakon za koji nikome nije jasno čemu bi trebao služiti?
Informativno-kulturni centri u Ruskoj Federaciji?
Odakle se stvorio Zakon o amaterskoj djelatnosti koji će biti donesen (?) u 2015. godini, nije jasno.
I čemu?
Zakon o medijima i Zakon o elektroničkim medijima, Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi, Zakon o HRT-u, HINA, već je standardni dio «paketa» koji se svake godine stavljaju na repertoar, a bez javne rasprave, a kamoli rada na zakonima.
Nadajmo se da će Vlada pasti prije negoli uopće krenu sa svojim rabotama za koje se već sada zna da su - katastrofalne za hrvatsku kulturu.
Ah, da, vijest za kazalištarce jest da će se već u 2. tromjesječju donositi novi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kazalištima.
Što genijalci misle napraviti novim Izmjenama i dopunama ovih izmjena i dopuna, samo nebo zna.
Ukratko - tko preživi ovu garnituru koja sjedi u Runjaninovoj - pričat će.
Postoji samo jedan zakon koji bi u ovom trenutku bio koristan - Zakon o zabrani rada na dužnosničkim poslovima sadašnjim dužnosnicima u Ministarstvu kulture.
Šteta što takav dokument ne nalazim na stranicama našega resornog ministarstva.
P. S. Na izvedbu operete "Momci na brod" došla nam je praunuka Ivana pl. Zajca gospođa Vera Wantur pl. Dolovčak i s nama obilježila 100. godišnjicu smrti svog pradjeda i 25. obljetnicu otvaranja Male scene! Plovimo u 2015. godinu - zakonima uprkos!