originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Foto: Patrik Macek/PIXSEL
Predsjednik Vlade Zoran Milanović dao je prošloga tjedna intervju u kojem nas je obavijestio da je Hrvatska uređenija zemlja nego što je ikada bila.
Kulturu nije spomenuo.
Jučer su o napokon uređenoj zemlji koja cvjeta govorila i trojica ministara Grčić, Mrsić i Lorencin, ali o kulturi ponovno nismo čuli ni riječi.
Kao da je u zemlju propala. (Možda i jest?)
Čekala sam da Milanović zaduži ministra Šipuša da nam kaže koju riječ o ovoj uređenoj zemlji iz očišta svog resora, ali ništa.
Šipuš je i dalje nevidljiv.
Pak sam sama krenula u istraživanje stranica Ministarstva kulture ne bih li pronašla nešto od te novopronađene uređenosti.
Ministarstvo kulture ima iznimno kompetentne analitičare, ali izgleda da su oni za svoje šefove – nebitni igrači. I nisu angažirani u svrhu postignuća uređenije države.
Evo kako stojimo s uređenom kulturom.
Dio internetske stranice Ministarstva kulture koji se zove Statistika kulture – kultura u brojkama, posljednje podatke o kazalištima ima za sezonu 2010./2011.
Podatci o zaposlenosti u kulturi su iz 2002. godine. (Isuse...)
Osobna potrošnja u kulturi je iz 2011. godine.
Analitički pregledi programa Javnih potreba u kulturi datiraju iz 2005. godine.
Želite li saznati više o korištenju interneta u Hrvatskoj, podatci su također iz 2005.
Iz 2003.
Podatci iz 2005. godine.
Javnokulturne potrebe u RH su o 2011. godini.
Kao što vidite, svi su pokazatelji jasna slika onoga što je rekao Premijer – postali smo uređena država.
O tome da se zakona koji reguliraju kulturu ne pridržava većina subjekata iz područja, pisala sam već mnogo puta.
Pa nikome neće škoditi još malo «ponavljanja gradiva».
Sutra je zadnji dan kolovoza, a od utorka započinje nova kazališna sezona.
Od 31 javne ustanove u kulturi koje obavljaju kazališnu djelatnost samo njih 10 (deset!) na svojim stranicama ima objavljen program za novu sezonu.
Deset.
Stanje s obveznim dokumentima, koji po zakonu moraju biti objavljeni na stranicama, mnogo je bolje. Od 31 kazališta, kazališne družine ili kazališne kuće, njih čak 22 su javno objavili podatke.
Devet (9) ih to nije učinilo.
Samo devet (9) organizacija ima na stranicama i jedno i drugo: i program za novu sezonu i obvezne dokumente.
Iliti, samo 29 % organizacija ispunjava sve zakonske obveze.
Dvadeset i devet posto.
Očevidnik program 2015 2016 Sheet1
Kaže Milanović:
Dakle, što je reforma? Reforma je skidanje barijera. Reforma je smanjenje javnog sektora, a ne samo državne uprave. To smo sve napravili. Reforma je kada u Hrvatskim željeznicama i drugim javnim poduzećima smanjite broj zaposlenih. Sve su to reforme. I sve je to nešto što mi nismo radili rado, ali smo radili.
Ej, Zorane Milanoviću, a što ste rado ili nerado radili u kulturi?
Što ste napravili u kazalištu?
Kažete u razgovoru da ste u državu uveli red: Vidite, to se zove red, nadzor nad trošenjem novca koji vi i drugi građani uplaćuju u državni proračun. Zašto to nismo imali ranije? Zbog indolencije, nemara, korupcije. Dakle, moja Vlada je u Hrvatsku uvela jedan demokratski red.
Sad sam napokon naučila što je demokratski red: Red je kada postignemo da 29 % subjekata radi po zakonu!
Red je kada Festival svjetskog kazališta, za koji ni dalje ne znamo tko mu je vlasnik, postane dijelom programa nacionalnog kazališta.
A na internetskoj stranici Festivala (koja nije dijelom tog istog HNK-a), nigdje ne piše da je odlukom Kazališnog vijeća isti postao programom nacionalnog kazališta!
Red je kada na stranicama Ministarstva kulture piše da svi subjekti kojima je osnivač ili suosnivač država moraju imati strateške planove, a tih planova – nema.
Ili ih možda ima, ali ih nije moguće pronaći na lako pretraživ način, kako to kaže Članak 10. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Red je kada se bez ijednog dokumenta (iz političkih razloga) kazalište u Varaždinu proglasi nacionalnim kazalištem.
Red je kada ni jedan zakon, predviđen godišnjim planom i usvojen na Vladi, ne uđe u proceduru.
Red je kada se ukine svaki dijalog.
Hoće li koja oporbena stranka napraviti popis sabranih nedjela ove Vlade na području kulture?
Ima li netko plan što učiniti s nama?
Što bi se moglo napraviti s hrvatskom kulturom?
Ako ima, zašto ne objavljuju?
Još 1996. godine dr. Dragan Klaić napisao je u jednom svom radu da javna kazališta kakva poznajemo iz bivšeg društvenog uređenja imaju šest mogućih načina promjene, a mogu krenuti:
- prema izvrsnosti
- prema bijedi i propadanju
- prema komercijalizaciji
- prema produkcijskim kućama
- prema otvorenim prostorima i
- prema neovisnim družinama.
Mi smo zapeli na mjestu. U slijepoj ulici. U tunelu koji nema izlaza.
I na kraju ćemo završiti kao druga Klaićeva opcija: propast ćemo u bijedi.
A bolje nismo ni zaslužili.
Kad smo se odlučili ne mijenjati.
Kao i naš premijer koji intervju završava riječima: Ako vam ja kažem da sam ja isti cijelo vrijeme. Onda vi nećete vjerovati.
Zorane Milanoviću, ja Vam vjerujem.
Sve.
P. S. Pročitajte tužnu priču o Tvornici olovaka Zagreb i Muzeju prekinutih veza. Slika nikad bolje uređene zemlje.