originalno objavljeno na blog.vecernji.hr

"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Prije negoli vam pokušam dočarati kako je bilo na Festivalu neovisnih kazališta Republike Hrvatske FEN u Opatiji, osvrnut ću se na laži, poluistine a i neke nove nejasnoće koje je jučer u emisiji Intervju tjedna Željka Matića, na Radiju 101 izgovorio Dušan Ljuština.

Izvan svih kategorija o kojima ću pisati jest činjenica da se Dušan Ljuština u svom intervjuu osvrnuo na neurološku bolest od koje bolujem i moju, po njemu, potrebu za «resocijalizacijom».

Zbog bolesti.

Uvođenje moje bolesti, epilepsije, (od koje u Hrvatskoj boluje preko 40 tisuća ljudi) u raspravu o hrvatskome kazalištu ne smatram čak ni nekorektnošću, nego - nedostatkom kućnoga odgoja. Koji imaš ili nemaš, rodio se u Glibodolu, Zagrebu ili bilo gdje drugdje. Kućni odgoj, odnosno, nedostatak istoga, ne može se nadoknaditi nikakvim školovanjem.

Na primjedbu o mojoj bolesti u emisiji na Radiju 101 mogu samo reći: Dušane Ljuština, srami se.

A sada, krenimo redom.

1. Na neshvatljivu i nebuloznu tiradu o tome da ga zovem Dušan zbog njegove nacionalnosti neću odgovarati. Naime, u službenoj biografiji Dušana Ljuštine piše da se zove baš tako. Nazivati nekoga imenom koje nije njegovo spada u političku nekorektnost i ukazuje na postkolonijalni sindrom. Kada nekome dajemo ime koje nije njegovo POLAŽEMO PRAVO na njega. Nikome više ne pada na pamet reći da je glavni grad Kine Peking ili da je jedan od većih gradova u Indiji Bombaj. Ne želim polagati pravo ni na jedan dio Dušana Ljuštine pak ga zovem njegovim imenom. U ovom smislu bila bih zahvalna svima da me zovu mojim imenom, a ono je Vitomira Lončar. Zaključno, čovjeka nazivam njegovim imenom i prezimenom (Dušan Ljuština), a njegova je reakcija na to potpuno neshvatljiva. Odnosno, izgleda da se - ODRIČE SVOJEGA IMENA. Zašto i čemu? Zna li netko odgovor na ovo pitanje?
2. Insinuacije da me Dušan Ljuština nije vidio u ratu također su ispod svake razine. Tijekom rata sam svakodnevno, zajedno s Ivicom Zadrom i Darkom Janešom, radila emisiju Malavizija koja je cijeloj generaciji djece i mladih pomogla da lakše prožive to teško razdoblje. Mislim da svjedoka o mome radu za vrijeme rata ima preko - milijun. Možda i dva. Milijuna. Uz to sam igrala na desetke predstava po više izbjegličkih kampova za djecu i bavila se još nizom različitih aktivnosti o čemu postoji opsežna dokumentacija, a zbog čega sam i dobila Spomenicu domovinskog rata 1995. godine. Ove insinuacije Dušana Ljuštine odbacujem i to s gađenjem.
3. Zvjezdana Ladika nije osnovala Malu scenu. Malu scenu osnovali smo Ivica Šimić i ja, jednoga proljetnog poslijepodnova u «Šumskom dvoru» na Cmroku.
4. Slika Zvjezdane Ladika (kao i Vlade Habuneka) i danas visi u kazalištu Mala scena kao i plakati predstava koje je režirala. U monografiji koju smo napravili za dvadesetgodišnjicu kazališta, Zvjezdani smo posvetili posebno poglavlje u zahvalu za njezin doprinos Maloj sceni, a monografija je dosupna na naslovnici stranice Male scene u PDF izdanju. A kako bi to znao Dušan Ljuština kad u Malu scenu nogom nije kročio ni sam ne zna otkada? A nisu ni njegovi informatori.
Zvjezana Ladika nije nam «podarila zgradu» kako kaže Dušan Ljuština. Flora Devčić Tolentino, nekada voditeljica Muzičke omladine, pomogla nam je da od tadašnje mjesne zajednice Đuro Đaković dobijemo na korištenje (zajedno s još desetak korisnika) prostor od stotinjak kvadrata u zgradi na Medveščaku 2. Danas taj prostor u kojem djeluje kazalište Mala scena, a prema mjerenjima ovlaštenog sudskog vještaka, ima točno 188 kvadratna metra. Toliko o ZGRADI koju nam je PODARILA Zvjezdana Ladika. Ljuštinin informator, kojeg je zaposlio u svome ansamblu i koji je kao predškolsko dijete došao u Dramski studio Male scene, već godinama ima bolesnu fiksaciju na Malu scenu i mene osobno i ne mislim se njime baviti.

5. Dušan Ljuština kaže da sam propala na nekim izborima. Pak specificiram kao što je to i on učinio: Za HDDU - nisam se ni kandidirala, predložio me Ogranak samostalnih umjetnika kojemu sam godinama bila predsjednica. Dakle, to je laž. Nisam se kandidirala za HZSU nego sam ponovno bila predložena jer sam godinama aktivna u području djelovanja samostalnih umjetnika. Još jedna laž.

6. Premda namjerno nikada do sada nisam pisala o tome da nisam dobila stalni posao na Akademiji dramske umjetnosti, zbog laži koje je u emisiji Dušan Ljuština izgovorio o ovom slučaju, moram otvoriti i tu temu. Na natječaj sam se prijavila jer sam osam godina kao vanjska suradnica predavala na Odsjeku produkcije i jer sam imala sve uvjete propisane natječajem. Posao nisam dobila. Dobila ga je Tatjana Aćimović, a ovo ću prilikom i javno reći naše reference da svatko može vidjeti o čemu se radi(lo) pa može i procijeniti zašto nisam dobila posao:
• Aćimović nema doktorat iz užeg područja za koji je raspisan natječaj - ja imam
• Aćimović nije imala docenturu iz užeg područja za koji je raspisan natječaj - ja sam docentica već petu godinu
• Aćimović je predavala jedan kolegij na odsjeku - ja pet
• Aćimović je imala 60 norma sati u semestru - ja 300
• Aćimović se bavi filmom (za koji NIJE raspisan natječaj) - ja se bavim kazalištem (za koji JE raspisan natječaj)
• Aćimović je u posljednjih 15 godina producirala 3 kazališne predstave (što je uže područje za koje je raspisan natječaj) - ja 70
• Aćimović nikada nije vodila ni jednu praksu na Odsjeku - ja svake godine
• Aćimović nikada nije bila mentorica ni jednom diplomantu - ja jesam
• Aćimović nema ni jedan objavljen rad iz užeg područja za koji je raspisan natječaj - ja imam desetak
• Aćimović nikada nije za produkciju iz užega područja za koji je raspisan natječaj dobila ni jednu nagradu - ja više njih
• Aćimović sada predaje kolegije koje sam ja osmislila, literatura su joj i moja istraživanja/doktorat, jer o tom području zna jednako toliko koliko i studenti kojima predaje
Ukratko, kako je stručno povjerenstvo i ustvrdilo, imam pet puta više radova u užem području za koje je bio raspisan natječaj. Zašto je posao dobila Tatjana Aćimović, a ne ja? To možda bolje zna Dušan Ljuština. Ili možda zna brat Tatjane Aćimović, Dejan Aćimović, koji nije dobio status samostalnog umjetnika u području scenskih umjetnosti u vrijeme kada sam bila predsjednica povjerenstva za primanje novih članova, pa mi je zbog toga i verbalno prijetio. I danas Dejan Aćimović ima status samostalnoga umjetnika kojemu država uplaćuje doprinose i to kao glumac, premda više nitko ni ne pamti da ga je vidio na sceni. Naime, bavi se filmskom režijom. A njegova se sestra, Tatjana Aćimović, također bavi filmom, ne kazalištem. Natječaj je bio raspisan za područje kazališta. Usput ću samo napomenuti da je baš u vrijeme odlučivanja o primanju u radni odnos potpisan ugovor između HAVC-a i Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu prema kojem je HAVC dao velika sredstva Akademiji. Možda je to grm u kojem leži zec da je posao dobila Tatjana Aćimović s pet puta manje referenci, a ne ja. Je li moja nesposobnost kriva što nisam dobila posao, kako to želi predočiti Dušan Ljuština?

7. Najgadljivija laž od svih izgovornih u emisiji ipak je ona da sam nagovorila studente Odsjeka produkcije da pišu peticiju u moju korist. Za peticiju nisam ni znala da se potpisuje, kao ni to da su studenti pokrenuli sva zakonska sredstva da se izbore za nastavu koja im je za ovu godinu bila predviđena. U cijeloj ovoj «priči» (riječ koju Dušan Ljuština neprekidno koristi) studentska svijest i njihove aktivnosti jedino je što ohrabruje. Ja jesam «kriva» jer sam studente poučavala da se bore za svoje stavove i da se NE BOJE silnika i moćnika, nego da idu za postavljenim ciljevima. Svojom su peticijom pokazali i dokazali da nas možda čeka neka bolja kazališna budućnost u kojoj se novi, mladi ljudi, neće bojati silnika i moćnika kakav je Dušan Ljuština. I da će se oduprijeti daljnjoj ljuštinizaciji hrvatske kulture.

8. Dušan Ljuština laže da kazalište Kerempuh koje vodi ima najveći vlastiti prihod od svih kazališta u zemlji. Premda NE POSTOJE javno dostupni podaci o tome koliko koje kazalište u Hrvatskoj ostvaruje prihoda i iz kojih izvora, Dušan Ljuština ZNA da su njegovi vlastiti prihodi najveći! Ah, ah! Prema podacima iz njegove vlastite radnje za studij koji je završio u Osijeku, vlastiti prihod Kerempuha je oko 30%. Za njegovu informaciju, vlastiti prihod kazališta Planet art Marka Torjanca je 87%, a kazališta Mala scena 64%. Nacionalno kazalište u Londonu ima vlastiti prihod 54%. Kada Dušan Ljuština, a i sva ostala kazališta, objave na svojim stranicama financijske i programske izvještaje, moći ćemo i «naučno», kako to kaže Ljuština, dokazati njegove riječi. Za sada se «znanstveno» kako to ja kažem, mogu dokazati samo podaci koji su dostupni javnosti, a prema kojima je znanstveno dokazivo da Dušan Ljuština laže o uspješnosti kazališta kojem je na čelu. Moram još napomenuti da se kazališta koja njeguju repertoar kakav njeguje kazalište Kerempuh u razvijenom svijetu - uopće ne financiraju.

9. Dušan Ljuština laže da sam, kada me došao moliti da se kandidiram za ravnateljicu kazališta Trešnja, rekla da su glumci «smeće» ili «niš». To nikada nisam rekla, a svu dokumentaciju imam u svom arhivu. Rekla sam, a i napisala u svom programu (koji također još uvijek posjedujem) da će se svi trebati uključiti u EDUKACIJU. To i danas potpisujem. I stojim iza svake riječi koju sam rekla. To, što je ansambl Trešnje bio (i ostao) uvjeren da im je bilo kakva edukacija nepotrebna, samo pokazuje u kojem nam je stanju svijest o tome da se može napredovati i postići izvrsnost jedino kroz edukaciju.

10. Laž je da je Vinko Mikulić rekao da novac od Gavelle ide Kerempuhu. Vinko Mikulić govorio je o Teatru Ulysses koje Dušan Ljuština izbjegava spomenuti u intervjuu. Pa ga je čak izbacio i iz svoje službene biografije. Nikada Dušan Ljuština javnosti nije predočio dopusnicu Kazališnoga vijeća Kerempuha da može raditi kao producent Teatra Ulysses, što je prema zakonu morao dobiti. Ako ju pak ima od 2006. godine do danas, zašto ju javno ne objavi? I zašto je ta funkcija nestala iz njegove službene biografije? Ako pak nije producent privatnog kazališta Ulysses, kako zna strukturu financiranja tog kazališta? I zašto se vozi na vojnim gumenim čamcima po Brijunskome arhipelagu?

11. Nenad Stazić jest podpredsjednik Sabora. To je istina. Postavlja se pitanje, a koje je postavljeno i u Saboru RH, zašto ljetuje baš na Brijunima uz Teatar Ulysses za 7 kuna dnevno (kako je rečeno) i tako već godinama?

12. Nije Dušan Ljuština također objasnio zašto je i Darko Stazić, ravnatelj Gavelle, kojemu je Dušan Ljuština vjenčani kum, također ljetovao na Brijunima i kada nije radio predstave u produkcijskoj suradnji s Teatrom Ulysses, po tih istih 7 kuna dnevno. Zajedno s obitelji.

13. Laže Dušan Ljuština da sam sebi isplatila 115 tisuća kuna za dvije produkcije u 2011. godini. U Maloj sceni sam u 2011. godini producirala 5 (pet) predstava, odigrala 105 izvedaba i za to ostvarila bruto prihod od tih navedenih 115 tisuća kuna (što je otprilike 6 tisuća kuna neto - mjesečno). Postoji dokument koji je gradonačelnik potpisao, a u kojem piše da Mala scena NIJE nenamjenski trošila sredstva. Manje od 10 tisuća kuna bruto prihoda za 5 produkcija, 105 izvedaba i vođenje kazališta koje je u 2011. godini igralo 17 naslova, izvelo 482 izvedbe (ovo JEST najveći broj izvedaba od svih kazališta u Hrvatskoj), a koje je vidjelo 50.815 gledatelja, od čega 129 na gostovanjima, uz 20 gostovanja u inozemstvu te 14 festivala (od čega 7 u inozemstvu), i nije neki iznos. Toliko, u prosjeku, mjesečno UZ PLAĆU dobiva Stela Stazić za autorske honorare u HNK premda je poslovna ravnateljica. Stela Stazić, supruga Darka Stazića kojemu je Dušan Ljuština vjenčani kum. A 115 tisuća kuna bruto je i mnogo manji iznos od onoga koji dobivaju neki kolege koji godinama ne stanu na scenu u kazalištu u kojem su zaposleni. Recimo HNK u Zagrebu čijem je Kazališnome vijeću na čelu - Dušan Ljuština.

14. Da mi država uplaćuje doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje moguće je provjeriti na www.hzsu.hr i to već godinama. Zašto? Jer zadovoljavam sve zakonom propisane kriterije po kojima država uplaćuje doprinose zaslužnim umjetnicima u RH i tako već od 1946. godine. Pri tom sam invalidsku mirovinu dobila još prije 6 godina, ali nisam željele otići jer smatram da još mnogo toga mogu dati hrvatskoj kulturi. Inače, kao doktorica znanosti imat ću mirovinu 1.400,00 kuna jer mi se kao zaslužnoj samostalnoj umjetnici uplaćuje znatno manji koeficijent od onoga koji bih imala da sam zaposlena. Da zadovoljavam sve propisane kriterije lako je provjeriti. Uključujući i Članak 10. Pravilnika o «značajnom doprinosu hrvatskoj kulturi». Upravo zbog toga doprinosa još 1995. godine odlikovana sam ordenom Danice s likom Marka Marulića. A Ivica Šimić, o čijim doprinosima Dušan Ljuština također mantra u spomenutom intervjuu, odlikovan je istim Ordenom 1996. godine.

15. Laž je da Zvonko Maković ima pravo tražiti i dobiti dokumente koje je objavio, a Dušan Ljuština izgovorio u emisiji Željka Matića. O tome postoji i pravorijek iz Ureda gradonačelnika koji ću javnosti podastrijeti na tiskovnoj konferenciji koju pripremam.

16. Laž je da Dušan Ljuština nije znao da su tri ministarstva obavljala inspekcijski nadzor nad poslovanjem HNK-a u Zagrebu. Nalaz je stigao prije četiri mjeseca. Dušan Ljuština kaže da je za to saznao prije dva mjeseca. Nadalje kaže da je «čim je saznao za članak Statuta» za koji smatra da nije dobar, tražio da ga se mijenja. Članak Statuta promijenjen je prije desetak dana. Dušan Ljuština sudjelovao je u izglasavanju Statuta HNK-a u Zagrebu i to nekoliko puta (posljednji put u travnju 2012. godine), pa nije jasno kako je tek prošle srijede uvidio da u tom Statutu postoje članci koji su neprihvatljivi. Laž je i to da - kako i dalje ponavlja Ljuština - nije bilo nezakonitosti u poslovanju HNK u Zagrebu.

17. O tome da «sama sebi potpisujem ugovore, a i svom suprugu Ivici Šimiću» mogu samo reći da smo nas dvoje osnivači umjetničke organizacije Mala scena i kao takvi jedini imamo pravo potpisa. Misli li Dušan Ljuština da bi mi on trebao potpisivati ugovore? Ili možda njegova zaposlenica koju je svojedobno bio ovlastio da mu vodi kazalište kada je bio na funkciji u Gradu samo zato jer joj je suprug direktor Auto-Hrvatske koja sponzorira i Kerempuh i teatar Ulysses? No, o toj ćemo «priči», kako voli reći Dušan Ljuština - drugi put.

18. O njegovome novom mandatu pravorijek će reći pravna država jer je postupak u tijeku. Kao što sam već pisala, osim Zakona o radu, ovo područje obrađuju i drugi zakoni, a prema kojima se može radni odnos nakon 65 godina produljiti na maksimalno dvije godine. Ne na četiri.

19. Da je Dušan Ljuština pokušao zaposliti Darka Stazića u Zagrebačkom kazalištu mladih pisao je Slobodan Šnajder na svom blogu. Ako laže Šnajder, lažem i ja. Ipak mislim da Šnajder - ne laže.

20. Što se tiče izjave Dušana Ljuštine u svezi slučaja Praljak, kliknite na link ili pogledajte IZJAVU na kraju dokumenta. Procijenite sami. Ja nikada nisam rekla da je Dušan Ljuština bio u Haagu. Rekla sam upravo ovo što piše.

21. Da kazalište Trešnja u godinu dana nije imalo premijeru, da je to isto kazalište u četiri godine za trajanje mandata Saše Anočića odigralo samo jedan prijavljeni naslov, da teatar Exit već četiri godine nije izvršio program za koji je dobio financiranje i sve ostalo o čemu govori Dušan Ljuština da spada u MOJA «nedjela», tvrdim i danas. Zagrebačka kulturna/kazališna scena djeluje izvan svih pravila civiliziranih sustava. Kaos. Problem nije u meni koja, prema Dušanu Ljuštini, ratujem sa svima, nego u KAOSU koji se podržava od strane struktura i takvih kao što je Dušan Ljuština.

22. I na kraju, o ulozi kazališnih vijeća, izborima članova za ta vijeća i tko je kome što i zašto u igricama oko izbora intendanta HNK-a u Zagrebu, neću ovom prilikom. Previše je toga izrečeno što nema veze ni s praksom ni sa zdravim razumom. Samo ću, na kraju, podsjetiti Dušana Ljuštinu da nije pogreškom Kazališnog vijeća propao jedan, kako kaže u emisiji, nego DVA natječaja.

A o dodjeli stanova, ah, o tome će još biti govora.

I da završim s Dušanom Ljuštinom za ovaj put: pažljivom slušatelju neće promaknuti da nije odgovorio gotovo ni na jedno postavljeno pitanje. Ali na to više niti ne moram upozoravati jer je već svima jasno.
Jedina riječ koju Dušan Ljuština NIJE spomenuo u razgovoru oko intentndatna HNK-a u Zagrebu jest PROGRAM.

Ključna i jedino važna riječ.

Ne i za Dušana Ljuštinu.

Nastavlja se igra "povuci-potegni", kao na ovoj fotografiji. Kako će sve ovo završiti? 

A sada - FEN!
Drugi festival neovisnih kazališta u RH održavao se od 16. do 21. travnja u Opatiji i pokazao svu lepezu produkcije neovisne kazališne scene u Hrvatskoj. Predstave su bile za sve uzraste, od male djece do onih za odrasle, održavale su se promocije knjiga, okrugli stolovi, radionice i izložbe. Sudionici su se šest dana družili u nevjerojatno gostoljubivoj atmosferi Opatije koja je prihvatila ovaj festival s punom sviješću o tome koliko kultura može pomoći u brendiranju jedne turističke destinacije! Ono što je jednako toliko važno jest i to da su i sve političke opcije i strukture prepoznale Festival i da on, za razliku od mnogih drugih festivala u Hrvatskoj koji se gube u svojm petrificiranim ljušturama (ne Ljuštinama, da ne bi bilo zabune), ŽIVI.
Festival je također pokazao u kolikoj mjeri neovisna scena može obogatiti hrvatsku kazališnu produkciju i kako se na nju uistinu mora OZBILJNO RAČUNATI.
Bravo za FEN koji je prošle godine proglašen najbolji kazališnim festivalom u Hrvatskoj, bravo za Opatiju!

P. S. U HNK-u u Osijeku na pomolu je nova kriza u jednoj nacionalnoj kazališnoj kući oko izbora intendanta. Državni inspektorat, kako prenosi Teatar.hr, ušao je u ovo kazalište. Što više reći? Treba li nam promjena ili ne?