originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar

Arhiv Večernjeg lista: Kućica u cvijeću

Od proljeća 2012. godine u hrvatskim se kazalištima raspisivalo mnogo natječaja za intendante/ravnatelje, a pamtimo ih po različitim postupanjima po istim člancima Zakona o kazalištima.

Na primjer, na prvom natječaju za intendanta HNK-a u Zagrebu raspisanim u travnju 2012. godine (intendantica je bila Ana Lederer), svu ste natječajnu dokumentaciju mogli ponijeti iz kazališta. Jednako je bilo i s natječajem za ravnatelja kazališta Gavella (v. d. ravnateljica Sonja Kovačić, 2014.) te ZKM-a (v. d. ravnateljica Ksenija Marinković, 2014.).

Za natječaj za ravnatelja Trešnje (v. d. ravnateljica Višnja Babić, 2014.) morali ste sjediti u kazalištu, a iznad glave vam je stajao čuvar da slučajno neki podatak ne biste «prošvercali» kroz vrata zgrade. Za posljednji natječaj za intendanta HNK-a (v. d. intendantica Sanja Ivić, 2014.) također se dokumentacija mogla vidjeti samo u prostoru kazališta bez mogućnosti iznošenja.

Zbog različitih tumačenja istih zakona, a i zbog odbijanja davanja natječajnog kompletića zagrebačkog HNK-a (veljača 2014.), obratila sam se Povjerenici za informiranje.

Na grobu će mi pisati: Bila je uporna i strpljiva, pa me čekanje na odgovor od godine i pol dana nije obeshrabrilo.

PPI HNK natj.pdf

Ukratko:

27. veljače 2014. molila samo Povjerenicu objašnjenje o pristupu natječajnoj dokumentaciji jer istu nisam mogla iznijeti iz kazališta, premda mi je to prema istom Zakonu bilo omogućeno na prije raspisanom natječaju.

3. ožujka 2014. Povjerenica je od HNK-a tražila očitovanje, a ujedno ih je i uputila da svim korisnicima omoguće pristup informacijama u natječajnom postupku i da postupe sukladno Članku 10. Zakona o pravu na pristup informacijama. (Eh, taj Članak 10. najviše volim!)

24. ožujka 2014. HNK je odgovorio da je Zakon o kazalištima lex specialis, da su postupili kako piše u ZOK-u i da se dokumentacija ne smije iznositi iz kazališta. (Ovo znači da u prvom i drugom natječaju iz 2012. godine nisu postupili po ZOK-u iliti da jedna te ista organizacija ima dva različita tumačenja istog zakona za isti postupak/natječaj.)

Nakon očitovanja, Povjerenica je pregledala stranice HNK-a i ustvrdila da nisu usklađene s Člankom 10. Zakona o pravu na pristup informacijama, tj. na stranicama nema informacije koje Zakon propisuje.

28. travnja 2015. Povjerenica je uputila upozorenje HNK-u u Zagrebu da redovito ažuriraju stranice i tako ih učine dostupnima zainteresiranoj javnosti na lako pretražljiv način.

5. lipnja 2015. Povjerenica je zaprimila dopis od HNK-a u kojem je pisalo da su stranice uskladili s Zakonom.

1. srpnja 2015. Povjerenica je ponovno zatražila (!) od HNK-u u Zagrebu da u potpunosti postupe prema Zakonu.

I da više neće postupati po predstavci.

HNK u Zagrebu nije poslušalo Povjerenicu.

Valjda misle da je Povjerenica ionako rekla da po ovom predmetu više neće postupati, pa koga briga!

Briga je mene.

I javnost.

A moralo bi biti briga i Ministarstvo kulture i Grad Zagreb, osnivače i vlasnike.

Evo analize podataka koji su postavljeni na stranice HNK-a u Zagrebu nakon dva upozorenja Povjerenice.

Zapisnici Kazališnih vijeća

HNK ZGB Zapisnici Vijeca

Na stranicama su zapisnici sjednica za razdoblje od 28. ožujka 2014. do 25. svibnja 2015., ali nema mnogih službenih dokumenata koji su usvojeni, a Članak 12. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje objavljivanje službenih dokumenata usvojenih na sjednicama.

Izdvojit ću pojedine slučajeve u kojima su odluke donesene, ali dokumenata nema.

• Kazališno vijeće primilo je na znanje rezultate poslovanja kazališta od 1. siječnja do 30. lipnja 2014. (52. sjednica) te naložilo Upravi da pokuša sanirati dug do 31. kolovoza iste godine. Nema dokumenta o poslovanju, a nema ni iznosa duga, koje ćemo ionako mi platiti.
• Na 53. sjednici Vijeća (održanoj elektronskim putem) poništen je natječaj za pomoćnike intendanta. Nikada nije službeno objavljeno zašto je natječaj poništen niti je ikakav dokument o tome jedinstvenom slučaju objavljen. A trebao je biti. Zašto je natječaj poništen, pitam se i danas.
• Na 54. sjednici napokon je članovima Vijeća predočen popis sudskih sporova u koje je uključen HNK, ali u Zapisniku ne piše o kojem se broju predmeta radi. Zbog zaštite osobnih podataka ne moramo znati imena stranaka u postupku, ali zašto ne možemo saznati broj postupaka? Vjerojatno ih je mnogo kad su na prvom mjestu popisa javne nabave usluge pravnika, i to u iznosu od 350 tisuća kuna (!). Valja znati da HNK ima stalno zaposlenog pravnika.
• Na istoj sjednici jednoglasno je prihvaćeno objašnjenje zašto u operama Nikola Šubić Zrinjski i Tosca nisu sudjelovali solisti zaposleni u HNK-u, odnosno članovi Zbora HNK-a za manje uloge. Dokumenta nema. Zašto ne smijemo znati razloge? Pravilnik o radu (objavljen na stranicama) u Članku 69. izrijekom kaže da je Kazalište obvezno radniku u radnom odnosu dati posao. Ako se posao daje vanjskim suradnicima, a ne zaposlenicima, trebali bismo znati zašto se to čini. 
• Na 55. sjednici Vijeće je primilo na znanje zapisnik o primopredaji kazališta između Sanje Ivić i Dubravke Vrgoč. Zapisnik nije objavljen. Vojna tajna?
• Na istoj sjednici Vijeće je prihvatilo radni i financijski plan za 2015. godinu. Na stranicama ga nema. Zašto građani ne bi mogli znati radni i financijski plan nacionalne kuće koju financiraju? Je li u radni plan uključen i kadrovski plan? Naime, o kadroviranju, kako je vidljivo iz zapisnika, nije se razgovaralo ni na jednoj sjednici Vijeća. Premda Članak 32. Zakona o kazalištima kaže da Kazališno vijeće prati izvršavanje kadrovskog i financijskog plana, o kadroviranju ne saznajemo ništa. Zašto?
• Na istoj sjednici Vijeće je zaključilo da na sljedećoj sjednici mora biti predočen Izvještaj o poslovanju HNK I.-IX. 2014. kao i Izvještaji o poslovanju HNK za 2012. i 2013. godinu s financijskim objašnjenjem. Ništa sličnoga nije predočeno na sljedećoj, a ni na sljedećih nekoliko sjednica. U travnju 2015. tema se ponovno otvorila, ali dokumenti nikada nisu objavljeni. 
• Na 57. sjednici Vijeće je zaključilo da će Analiza Zapisnika o primopredaji poslovanja između Sanje Ivić i Dubravke Vrgoč, uz nalaz revizije, biti jedina točka dnevnog reda sljedeće sjednice. Ništa se od toga nije dogodilo. Nalaz revizije je zaboravljen, a sukladno zaboravu nije postavljen nikakav dokument. Ni analiza ni revizija.
• Premda su zaključke s 54. sjednice verificirali na sljedećoj, 55. sjednici, na 58. su si «ponovili gradivo» pa su još jednom – verificirali 54. sjednicu. (Genijalno!)
• Na 58. sjednici primili su na znanje rezultate poslovanja za razdoblje 1. – 9. mjesec 2014., ali postavili ga na stranice nisu.
• Ponovno su se članovi Vijeća zaprijetili da će u ukupnoj financijskoj situaciji HNK-a raspraviti na posebnoj sjednici nakon što dobiju nalaz revizije, ali ne brinite, nikada o tome nisu raspravljali. Premda izvori kažu da su u kazalištu bile čak dvije revizije, nalaza – nema. Ako Državna revizija uredno sve svoje nalaze objavljuje na stranicama, zašto HNK svoje krije?
• Na istoj sjednici Vijeće je zaključilo da je na 57. sjednici odobrilo iznos od 25.200,00 kn za siječanj za isplatu honorara stalno zaposlenim članovima Opere HNK-a (toga u zapisniku za 57. sjednicu nema), a dodaju da su zbog potreba pokusa i predstava opere Mimi isti narasli na 47.253,00 kn. Vijeće HNK donijelo je jednoglasnu odluku da se odobri isplata dodatnih 22.053,00 kn. U Mimi je veći dio ekipe bio iz Francuske pa se prema mnogim zaposlenicima ponovno nije primijenio Članak 69. Pravilnika po kojem je Kazalište dužno radniku omogućiti rad. Pritom je odobreno dodatno plaćanje za honorare. Neshvatljivo je da se predviđeni trošak iznenada poveća za 100 % (kakav je to plan?), a onda i da se takvo povećanje ležerno i izglasa.
• U siječnju 2015. sjednice Vijeća nije bilo, ali zato na 59. sjednici, održanoj 27. veljače, saznajemo da je Vijeće primilo na znanje Izvještaj o programskom i financijskom poslovanju za 2014. godinu te rebalans financijskog plana za 2014. godinu. (Bilanca je na stranicama, ali programskog izvještaja nema). Kazališno vijeće ponovno je utvrdilo da Uprava HNK-a mora poduzeti mjere da se stabilizira financijsko poslovanje. Ništa od prijetnji da će održati posebnu sjednicu na kojoj će razgovarati o nalazima revizije, poslovanju od 2012., 2013... i tako, od stoljeća sedmog. Vijeće je reklo da će razgovarati s osnivačima, ali ni o tome više ne saznajemo ništa. Nikada. Do danas. Jesu li razgovarali s osnivačima? Ako jesu, zašto nisu obavijestili ostale članove vijeća? Ili ipak nisu razgovarali? Ali zašto ni o tome nisu obavijestili članove Vijeća? Ili se sve to dogodilo, a nije zapisnički evidentirano?
• U posebnoj točki zaključili su (po tko zna koji put) da je krajnje vrijeme da se precizno ustanove dugovi i odgovornost kako se ne bi ugrozio program. Iz sjednice u sjednicu – jedno te isto. Zašto više precizno ne ustanove dugove i odgovornost!? Pa nije moja mama predsjednica Vijeća, nego Dušan Ljuština, i to isto tako od stoljeća sedmog. Kakve su to odluke koje se stalno donose, a onda ih oni koji su ih donijeli – ne poštuju?
• Na ovoj je sjednici (veljača 2015.!) Vijeće predložilo da se u djelatnost kazališta uvrsti Festival svjetskoga kazališta. Ovo mi je vrh: Vijeće je predložilo! A na sljedećoj je sjednici Vijeće prijedlog usvojilo uz obrazloženje Vladimira Stojsavljevića da Festivalom svjetskog kazališta rukovodi i organizira HNK u Zagrebu, te se financira sredstvima dobivenim u okviru programa javnih potreba u kulturi. U tom je trenutku to značilo da će se sredstva odavno predviđena za planirani i odobreni program Kazališta malo protegnuti i pokriti troškove FSK-a. Ili je Stojsavljević već tada znao da će kapnuti još koja stotina tisuća kuna s Akta gradonačelnika, o čemu sam već pisala. Osobito je važno naglasiti da je iz ovoga vidljivo da FSK-a nije bilo u planu i programu za 2015. godinu koji je izglasan ujesen 2014. godine. Kakvo je to planiranje? Nikakvo. Kakvo je to odlučivanje? Nikakvo.
• Premda je Ivica Buljan u Ljubljani imao premijeru predstave Jugoslavija, moja dežela 11. travnja 2015., odluka da mu se, prema Zakonu, to i dopusti, donesena je tek na sjednici Vijeća 5. ožujka. Naravno da na stranicama nema zakonski obvezujućeg dokumenta u kojem su opisani uvjeti po kojim se dala dopusnica, a koji se moraju dati za svaki pojedini slučaj. Slično je i s dopusnicom za maestra Barezu koji je dirigirao koncert 16. travnja u dvorani Lisinski, a dopusnicu je (također bez uvjeta, premda ih Zakon nalaže) dobio na sjednici Vijeća 15. travnja. Dan prije koncerta. Programi su odavno bili otisnuti, ugovori potpisani, a zapisnik se verificirao i postao valjan (kao i odluka) mjesec dana – nakon održanoga koncerta. Slično je i s Elementarnim česticama za koje je 2. veljače objavljeno da ih režira Ivica Buljan, a dopusnice nije stigla na dnevni red ni do svibnja 2015. Moguće da je odluka donesena u lipnju, a taj će se zapisnik (moguće) verificirati tijekom rujna, nakon što je premijera već odavno prošla. S jedne strane ne može se dobiti natječajna dokumentacija jer se Kazalište čvrsto drži zakona (kako se to lijepo objasnilo Povjerenici), a s druge strane ista organizacija iz toga istog Zakona radi smijuriju. Ili uljuđeno rečeno, tretira Zakon fleksibilno. Ne mislim ja da se maestru Barezi ili Buljanu ne bi smio odobriti rad izvan kuće, ali neka se to napravi u skladu sa Zakonom. Ili mijenjajmo zakone. To je demokracija.
• Nećete vjerovati, ali napokon je na 61. sjednicu od 15. travnja na stol došla i rasprava o poslovanju za razdoblje od 2005. do 2014. godine. Ali, jao, Vijeće nije bilo zadovoljno dostavljenim podatcima. Pa je tražilo nadopune. Javnost nije zadovoljna jer na stranicama nije dostupno – ništa od navedenog. Nema ni nezadovoljavajućih ni zadovoljavajućih podataka. Nema nikakvih. Ono što uistinu ne razumijem jest zaborav koji je pao na sjećanje nekih članova Vijeća. Naime, još je 2012. godine Ministarstvo kulture napravilo upravni nadzor nad Kazalištem, a posao je obavila i revizija. Opširno sam pisala o tim dokumentima s kojim su dobro upoznati Stojsavljević, Ljuština i Seletković, koji su u to vrijeme već bili imenovani u Vijeće. Što će im dokumenti iz 2005. kada su upoznati s revizijom iz 2012. koja je pokazala mnoge nepravilnosti u poslovanju?
• Na sljedećoj su sjednici, onoj u svibnju (62. po redu), po tome istom pitanju zaključili da će raspravljati – na sljedećoj sjednici. Ha, ha, taj nam je model već poznat!
• Čini se da su se na svibanjskoj sjednici članovi Vijeća jako razljutili. Zatražili su da se materijali počnu dostavljati 8 dana unaprijed. Da se mogu pripremiti. Mašala! Rano su se sjetili!
• Na 62. sjednici Vijeća jednoglasno je usvojena Procjena ugroženosti od požara i tehnološke ugroženosti. Dokumenta nema. Jako me zanima ova procjena ugroženosti od požara. Naime, nakon 19 godina u Maloj sceni istekao mi je protupožarni certifikat na materijal za gledalište, pak sam ga morala mijenjati. Ili sam mogla zatvoriti kazalište. Kako stoji HNK s tim protupožarnim certifikatom? Vrijedi li uopće? Ili gledalište HNK ne zadovoljava minimalne uvjete i potrebna mu je obnova? Imamo li pravo znati kakvo je stanje sigurnosti u nacionalnom kazalištu?
• Zadnja točka posljednje dostupne sjednice (62.) govori o tome da je član Vijeća Saša Ivaci upoznao prisutne sa sadržajem pisma redatelja otkazane produkcije Kavalir s ružom. Dokumenta nema pak sam se raspitala kod prijatelja iz Njemačke. Redatelj Kavalira s ružom traži svoj honorar za operu za koju je Vijeće diglo ruke da se skida s programa. Hoće li Vijeće koje je izglasalo promjenu i prije nego što je Vrgoč zaprimila dužnost (16. lipnja 2014.), skupiti u škrabicu eure i sami platiti redatelju honorar koji ga pripada ili će i taj iznos pasti na teret svih nas? 
• Ah, da, o honorarima Zbora raspravljaju još od travnja 2014. godine (a možda i duže, ali nemamo dostupnih podataka), a čini se da su ipak negdje pred razrješenjem. Dobro, dobro, samo polako. Vrag odnija prišu!

Poslovica kaže da prijatelji dolaze i odlaze, a da se neprijatelji gomilaju. Pa ću si ja danas nagomilati još kojeg.

Na 51. sjednici Vijeća od 16 lipnja 2014. godine, član Vijeća Krešimir Seletković obavijestio je prisutne da još uvijek nije poznat naslov za Muzički bienalle 2015. godine. Pogledate li na stranice Bienalla vidjet ćete da je Krešimir Seletković, član Vijeća HNK-a u Zagrebu od 7. ožujka 2012. (piše u Očevidniku kazališta) ujedno i umjetnički ravnatelj Muzičkog bienalla. Zakon o kazalištu jasno kaže da članovi Vijeća ne smiju umjetnički djelovati u Kazalištu. Umjetnički ravnatelj Bienalla, koji je koproducent nekih projekata s HNK-om, ne može biti i član Kazališnog vijeća HNK-a, jer je to – sukob interesa.

Joj, kad sam već kod Očevidnika, u njemu piše da je članica Vijeća Snježana Marasović, solistica baleta. Marasović je dala ostavku još prošle jeseni, a novi član Vijeća još je od početka ove godine baletni prvak Svebor Sečak. HNK nije poslao Ministarstvu kulture obavijest o promjeni, a Pravilnik o Očevidniku to im zakonski nalaže. Još jedno kršenje zakona. Pa što?

Financije

Što se financija tiče, prvi put u povijesti na stranicama HNK-a imamo neke dokumente!

Čudo, ukazanje!

U rubrici Financiranje piše da su izvori financiranja HNK-a u Zagrebu Ministarstvo kulture (51 %) i Grad Zagreb (49 %).

I to je to.

U Zakonu piše da će sredstva koja izdvajaju osnivači biti podijeljena u ovom omjeru, ali HNK se ne financira samo iz tih sredstava, nego ima prihode i od prodaje roba i usluga (vlastiti prihod), također i od sponzorstva i donacija, a ima i prihoda od najma poslovnih prostora i slično. Dakle, navedeni omjer (51 : 49) financiranja odnosi se samo na javna sredstva i nije točan podatak o financiranju rada HNK-a.

Najteže je kod javnog sektora doći do prihoda od prodanih ulaznica. Pogledate li bilancu HNK-a za 2014. godinu, taj je podatak pod šifrom 661 – prihod od prodaje proizvoda i roba te pruženih usluga. Iznos pribavljen na toj stavci za prošlu godinu je bio 7.462.398,00, što je čak 25,9 % više nego godinu prije. Tu su uključene i donacije od 232.375,00 (povećanje od čak 663,9 % u odnosu na prethodnu godinu, kada se na toj stavci uprihodilo samo 35.000,00 kuna.). Premda vidimo veliko povećanje vlastita prihoda od prethodne godinu, ipak je to samo 7 % ukupnog prihoda kazališta. Znate li koliko Royal National Theatre u Londonu dobiva javnih sredstava? Samo 17 %. Sve ostalo ostvaruju sami, a stavka prodanih ulaznica čini 58 % budžeta.

Ono što mi nije jasno jest, zbog čega je na istoj stavci (661) u izvještaju za prva tri mjeseca ove godine napisano da je HNK imao vlastiti prihod od (samo) 21.936,00 kuna? Što na godišnjoj razini ne bi bilo ni stotinu tisuća kuna.

Zašto je vlastiti prihod ove godine knjižen pod drugom šifrom?

Ili je pogrešno knjižen 2014. godine?

Osim podatka da se HNK financira u omjeru 51 % : 49 %, možete vidjeti da je ove godine naša matična nacionalna kuća dobila i dvije donacije od Zaklade Hrvatska kuća. U iznosu od 54.482,00 kn.

I to je to.

Svakako pogledajte kako izgleda pravi godišnji izvjštaj. Opisni izvještaj National Theatra ima 69 stranica, a financijski 49. Ima se što i vidjeti i naučiti. 

National Theatre Annual Report and Financial Statements 2013-14 v2

A evo i Bilance HNK za 2014. godinu.

Financijski-izvještaj-2014.-5

A evo i Bilance za prvi kvartal 2015.

Financijski-izvještaj-1Q-2015-1-4

Zar se ne bi mogli ovi naši u HNK-u malo fokusirati, kad već žive od našeg poreza?

Ili nešto naučiti iz dobrih praksi drugih zemalja?

Samo usput, na DeVos edukaciju prve je godine iz HNK-a dolazila cijela ekipa. Dolaskom Dubravke Vrgoč prestali su ići u školu.

U planu Javne nabave HNK-a za 2015. godine edukaciju nisam našla, a besplatnu nisu pohađali. Nema pomoći organizaciji koja ne skrbi o učenju!

Ah, da, pogledate li rubriku sponzora HNK-a vidjet ćete da je prvi medijski pokrovitelj Kazališta časopis Aktual.

Koji ne izlazi od 2. prosinca 2014. godine.

Ažurirana stranica i ažurirani podatci, nema što.

U skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, Članak 10.

Je li sve ovo slučajno ovako ili namjerno? Neznanje, šlamperaj ili opstrukcija?

Ili se jednostavno radi o onome što piše Adizes: U organizaciji koja umire istu ne vode menadžeri, nego je vodstvo preuzela organizacija sama. A da bi došlo do promjene, valja mijenjati strukturu i sustav.

U živim organizacijama stanje se može popraviti promjenom menadžmenta, ali u umirućim organizacijama – to nije dovoljno. Žive organizacije, kaže teorija, imaju normalne i abnormalne probleme, a umiruće imaju samo abnormalne.

HNK Zagreb samo je jedna od umirućih organizacija koja je trenutačno, prema mojoj procjeni, u fazi Salema. To je faza kada se traže krivci za sve loše što se u organizaciji događalo i što se događa. Pale se vještice.

Sastanci Vijeća okrenuti su prema kratkoročnim problemima i ciljevima, a dugoročne kategorije jednostavno nema.

Strateškog plana HNK u Zagrebu nema, a nema ni naznaka da se isti planira raditi.

Ili ga ima, ali ga zapisnici Vijeća ne spominju.

Još jedan pokazatelj da je organizacija na liniji smrti.

Generator kaosa je, kao što sam već mnogo puta rekla i napisala, Ministarstvo kulture. Dokle god se ne pokrene strukturna promjena, bit će nam u kazalištu  tako kako nam jest.

Dobro kontrolirani kaos.

Ali ovo dobro kontrolirani je samo – zasada.

I neće zadugo.

P. S. Za razliku od naših, muke kulturne politike Grčke su drugačije. Iz kaosa ih izvlače mecene i privatni investitori. Pročitajte najnoviji tekst Snježane Banović! Također ne propustite najnoviji tekst Ivana Kralja: Ministarstvo kulture svjesno diskriminira neovisnu scenu.