originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Foto: Žarko Bašić/Pixsell
Nekada se, da bi se nekoga uhvatilo u laži ili neznanju ili ga suočilo s lažnim obećanjima, čekalo neko vrijeme, po nekoliko mjeseci, pa čak i godina.
Danas za samo tjedan dana vidimo da je – car gol.
Naši su političari postali profesionalni trčilaže.
Prošloga tjedna pročitala sam intervju koji je dala zamjenica ministra kulture Ana Lederer.
Citiram Lederer: U tijeku je rad na državnom proračunu, a o povećanju proračuna za kulturu, koji je najniži u povijesti naše države, ministar Hasanbegović razgovarao je s premijerom Oreškovićem. Ako je kultura identitetsko i strateško «pitanje svih pitanja» nove Vlade, za očekivati je da se barem postupno povećava, ako to već ne bude odmah 1%, čemu se nadamo.
Završen citat.
Prošlo je od ove izjave Ane Lederer do objave dokumenta Ministarstva financija pod nazivom Smjernice za izradu državnog proračuna Republike Hrvatske za 2016. i projekcija za 2017. i 2018. točno pet dana.
A u tom pismu nedvosmisleno piše da će proračun za kulturu za ovu godinu biti za 28 milijuna kuna manji od onoga za 2015. godinu.
MINISTARSTVO KULTURE
2015. 678.360.405
2016. 650.179.050
2017. 659.075.465
2018. 672.864.605
Kao što vidite, projekcija u Proračunu zaokreta do 2018. pokazuje da će nam i prošla, katastrofalna, 2015. godina biti i ostati – nedostižni san.
Čitam danas članak da će braniteljima biti nemoguće preživjeti smanjenje proračuna koje im sprema ova vlada.
O kulturi?
Nitko se nije oglasio.
Izgleda da za premijera Oreškovića kultura očito nije identitetsko i strateško pitanje svih pitanja. Kako misli Lederer.
Nakon ovoga uistinu više nemam što ni o čemu pisati.
Mogu samo pozvati da 1. ožujka u 18 sati dođete u Novinarski dom u Zagrebu na 1. protestnu tribinu Kulturnjaci 2016: Zašto smo potpisali i podržite inicijativu za smjenu ministra Hasanbegovića.
A sada malo naše stvarnosti.
Bolje reći, našeg kaosa.
Početkom veljače pisala nam je na Malu scenu iz Gruzije stanovita Irina iz kazališta Multi-Multi. Pita, možemo li joj naći nekoga tko bi s ruskog na hrvatski preveo nekoliko stranica teksta. Pretpostavili smo da su Gruzijci pozvani na neki hrvatski festival i žele u svoju predstavu uključiti i koju rečenicu na hrvatskom. Odmah sam preko profesionalne udruge krenula u potragu za prevoditeljem.
Nakon toga stiglo je pitanje možemo li pronaći tri glumice i dva glumca da snime tekst. Kako nisam pristalica da se full playback pušta u kazalištu za djecu, pitala sam ih što će im to. Ako žele naučiti hrvatski dovoljno je da im jedan glumac snimi radnu snimku i da čuju kako na hrvatskom zvuči tekst. Pitala sam ih i u čijoj organizaciji dolaze u Hrvatsku i zašto im sve to ne napravi onaj tko ih je pozvao.
Bio je već 18. veljače kada sam shvatila da s cijelom pričom nešto nije u redu, napisala im da im neću tražiti glumce i da odbijam daljnju komunikaciju.
A upravo u to su vrijeme osvanuli po gradu plakati da «Moskovsko kazalište» gostuje u KD Vatroslava Lisinskog, i da se radi o originalnoj dječjoj predstavi sinkroniziranoj na hrvatski.
Ukratko, jedno gruzijsko kazalište, koje se predstavlja kao moskovsko, dolazi u Zagreb i djeci će puštati vrpcu s glasovima hrvatskih glumaca (netko je, valjda, ipak pristao ono što smo mi odbili), a sve u organizaciji firme koja se zove Bodysense.
Kliknete li, vidjet ćete da se radi o j.d.o.o. (vrsta organizacije koja se registrira za 10,00 kuna), a čija je djelatnost: Ostala trgovina na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama.
Napokon sam shvatila što je KD Vatroslava Lisinskog!
Specijalizirana prodavaonica prehrambenim proizvodima!
Na malo!
Sve bi to bilo čak i smiješno da ulaznice za ovu «predstavu za djecu» nisu od 80 do 150 kuna. I da je zbog velikog interesa publike dodana još jedna izvedba.
I dok Hrvatski centri UNIMA i ASSITEJ vode razgovore i okrugle stolove na temu kako poboljšati kvalitetu kazališta za djecu, i lutaka i onoga živoga glumca, Ostala trgovina na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama dovodi u središte Zagreba nešto što se naziva predstavom – sa u potpunosti snimljenim tonom. Kazalište za djecu koje ima svoje specifične zakonitosti, čijom se kvalitetom u Hrvatskoj sve više bavi i znanstvena i kazališna zajednica (od ove godine na Pedagoškoj akademiji otvoren je i Poslijediplomski specijalistički studij), pada pred j.d.o.o. za ostalu trgovinu na malo prehrambenim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama.
I nikome ništa.
Hrvatska – Eldorado za Gruzijce koji se pretvaraju da su iz Moskve i koji na CD-u puštaju glasove – hrvatskih glumaca.
Eto nam pravne države.
Eto nam – izvrsnosti.
Trčilaže u drugačijem kostimu.
P. S. U utorak sam bila u Trećoj rundi Jelene Jindre «u ringu» s tajnikom Matice hrvatske Zorislavom Lukićem. Pa koga zanima…