originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar 

Limenko iliti Plehpiksa (Blechbüchse), kako je Nijemci nazivaju, iliti Montažno kazalište, iliti Baraka, jedna je od tema koju obećavam već neko vrijeme.

Krenuvši u istraživanje o Limenom kazalištu nisam ni sanjala na koliko ću kontradikcija naići.
Svaki tekst, svaki članak - drugačija informacija.
Na jednom mjestu piše da je Plehpiksa trebala imati 600, na drugom 650, na trećem 680, pa sve do 750 sjedala.
150 sim, 150 tam…
Svejedno.
Na jednom su mjestu dimenzije Plehpikse 70 m dužine x 10 m visine, širina se ne spominje. Na drugom 46 m širine x 96 m dužine, visina se ne spominje.
Jasno je da 96 metara i 70 metara dužine - nije ni približno jednako.
26 metara sim, 26 tam…
Svejedno.
U nekim tekstovima piše da će Plehpiksa (baš mi s sviđa to ime!) putovati po Lijepoj našoj po načelu spakiraš, raspakiraš, igraš, ponovo spakiraš, putuješ… i tako stalno.

Drugi izvori kažu pak da će biti stabilna, odnosno postavljena na Sloboštini.
U jednom sam članku kao moguće mjesto postavljanja pronašla i Središće.
Stoji tu ili putuje naokolo - svejedno.

Datumi otvaranja Limenka najavljivani su u više navrata, od 2007., 2008. (na Dan Majke Božje od Kamenitih vrata), 2009., 2010., 2011. godine, pa sve do 2015.
2007. ili 2015., jučer, sutra - svejedno.

Najviše pak nedoumica ima oko cijene koju je Grad Zagreb platio i koja se kreće od 0 (nula) kuna (ili eura) pa naviše.
Spekulacije idu od 30, 40 milijuna, a nađe se i 50 milijuna kuna.
Svejedno.

Spominje se 80 000 eura za otkup Limenka, pa 85 000 eura, pa preuređenje Trga u Potsdamu za oko 80 000 eura, pa izrada programske dokumentacije bez cijene, pa javni natječaji…

Mjesta na internetu na kojem bi Grad Zagreb objavio točne informacije o razvikanom projektu filmskog imena Limenko, a za koje sam uvjerena da zanimaju porezne obveznike, nema.
Znatiželjna sam pak sam krenula u službenu prepisku s Gradom Zagrebom: pisala sam Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i šport, Uredu Gradonačelnika te Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet.

Donosim vam rezultate jednomjesečnog dopisivanja:

• Glavni projekt za gradnju Limenka izrađen je, a 3. studenoga 2011. ishođeno je odobrenje za građenje. Dakle, da bi Limenko počeo s radom 2007. ili 2008. godine, bilo je sve do kraja 2011. godine na razini znanstvene fantastike. Svi znamo da se bez dozvole ništa ne može graditi, pa ni jedna Plehpiksa. Jako mi je zgodno da je u siječnju 2009. godine objavljeno priopćenje: Po dovršetku glavnog projekta te ishođenja građevinske dozvole raspisat će se javni natječaj za izbor izvođača radova. Postavljanje kazališta trebalo bi biti gotovo za šest mjeseci, dok će se prve predstave u »Limenku« igrati na jesen. Čudo od planiranja! Šest mjeseci!

• Napismeno sam dobila potvrdu da svatko tko je zainteresiran može dobiti na uvid cjelokupni projekt građenja. Ovo je odlična vijest.

• Za konstrukciju kazališta plaćeno je 630 000 kuna. To su otprilike te 84 000, odnosno 85 000 eura, koje spominju i domaći izvori.

• Za demontažu i prijevoz plaćeno je 4 295 580 kuna. Ovu stavku od otprilike 575 000 eura za demontažu i prijevoz Limenka, u Hrvatskoj ne spominje nitko.

• Za projektnu dokumentaciju plaćeno je 1 043 500 kuna. Oko 140 000 eura. Ni ovaj iznos do danas nije spominjao nitko.

Prema pisanim odgovorima iz Grada sveukupno je do danas na projekt Limenka potrošeno 5 969 080 kuna.
Gotovo 800 000 eura.

Ako je to - to, onda se pitam, za što je planirano onih 24, 34 ili 44 milijuna kuna koji se najavljuju po medijima, a čine razliku do iznosa od 30, 40 ili 50 milijuna kuna koliko je potrebno da Limenko postane kazalištem?
Znamo da su Histrionski dom i Zagrebački plesni centar stajali negdje između 30 i 35 milijuna kuna.
Što bi stajalo tih 30, 40 ili 50 milijuna kuna?
Da, opet su to lijepi iznosi.
10 sim, 10 tam…
Svejedno.
Kakav je to DAR grada Potsdama, kako se stalno govori (u smislu - dobro smo prošli!), koji će nas na kraju stajati najvjerojatnije više nego nove zgrade u središtu grada?
Nadalje, iz prepiske s Gradom saznajem da ni jedan Gradski ured nema nikakvu STUDIJU, PROJEKT ili bilo što na temelju čega se zapravo odlučilo na dovlačenje Limenka iz Potsdama.

Vraćam se u povijest.

Kako prenosi njemački tisak (Berliner Zeitung od 14. travnja 2007. godine), Plehpiksu je napravila austrijska tvrtka koja se bavi izradom kontejnera s različitim mogućnostima unutarnjeg uređenja, Neversal i Partneri, a naručio ju je intendant Guido Hounder kao provizorno rješenje dok se ne završi izgradnja kazališta u Potsdamu koja je započeta još za vrijeme DDR-a. Plehpiksa je postavljena 1992. godine na Trgu Alten Markt, i to na maksimalni rok od pet godina.
Naime, toliko vremena takvi kontejneri mogu izdržati.
Valja napomenuti da je Plehpiksa u Njemačkoj od početka bila predmetom ismijavanja javnosti. Sprdnje.

Premda je tijekom 14 godina «ispustila dušu» i bila spremna za otpis, Grad Potsdam raspisao je natječaj - da je se riješi.
Na natječaj su se javili Grad Sibiu, Rumunjska, koji je bio Europski grad kulture 2007. godine, te jedna Waldorfska škola. Javilo se i više poduzetnika koji se bave otkupom METALNOG OTPADA.

I Grad Zagreb.

Kako prenosi ovaj ugledni berlinski list, Grad Zagreb nije samo ponudio najvišu cijenu otkupa Plehpikse nego se gradskim ocima ovog brandenburškog grada svidjela i njezina buduća namjena.
Da postane kazalište u Novom Zagrebu. Famozno.
I tako smo je «dobili»!

U Zagreb je, nakon putovanja kamionima kroz Europu, stigla 22. prosinca 2006. godine i na neki je način Hrvatskoj znakovito najavljen ulazak u EU sloganom: «Dođite, dođite u EU, naše staro željezo ionako smo rasprodali i već se nalazi kod vas!»

U više njemačkih novina, u svezi s Plehpiksom, spominje se samo ime Milana Bandića.
No, svima je jasno da on sam nije išao u potragu za limenim kazalištem, nego je bio savjetovan od svojih najbližih suradnika.
Onih u koje ima povjerenja.
Krenete li u potragu za inicijatorima dovlačenja Limenka u Zagreb lako ćete naići na dva moćna imena: Paolo Magelli i Duško (zapravo Dušan) Ljuština.
U vrijeme kada se Limenko spremao promijeniti kulturnu sliku Grada Zagreba, Paolo Magelli imao je, a prema javno dostupnim izvorima, ideju napraviti putujuće kazalište s kontejnerima iz Švicarske, a koji bi pružili mogućnost mlađoj glumačkoj trupi da se, prema novom kazališnom izričaju, razvija na turnejama po Hrvatskoj i šire.

U medijima je izjavio: Duško Ljuština, član Gradskog poglavarstva zadužen za kulturu, zauzeo se za projekt. I već je poslao šefu potsdamskog ureda za kulturu jedno pismo na perfektnom njemačkom. No, kako je birokracija spora, proći će još nekoliko mjeseci prije nego što kazalište osvane u Novom Zagrebu.
Eh, nekoliko mjeseci, kaže Magelli 2006. godine.
Inače, iz ovog mi je Magellijevog izlaganja najdraži dio o Ljuštininu perfektnom njemačkom.

U siječnju 2009. godine Jelena Pavičić Vukičević, tadašnja Pročelnica Ureda za kulturu, najavila je da će se u idućih mjesec-dva osnovati i ustanova u gradnji čiji će privremeni ravnatelj biti Magelli. Pavičić Vukičević kaže: Ravnatelj će sudjelovati i u kreiranju programa samog kazališta, no kada se raspiše natječaj za to mjesto, očekujemo i druge ponude koje će dati odgovor kakav će biti sam program kazališta. Rekla je i da je poznato da će na početku kazališne sezone, koja bi trebala početi u rujnu, u »Limenku« igrati »Hamlet«.

Wow!

Javne ustanove nema, ravnatelja nema, programa nema, još nema ni projekta ni dozvole, a znalo se da se igra »Hamlet«!

Plana i programa za ovo kazalište nema ni do danas, ali je Magelli još u siječnju 2006. znao da Kazalište neće imati nikakvu golemu administraciju, najviše troje ljudi, a glumci će ujedno biti šminkeri, rekviziteri i scenski radnici. Naprosto se želim suprotstaviti ovoj našoj kazališnoj mafiji koja se skriva po gradskim teatrima, pravi dugove i uništava umjetnost.

Magelli se još 2006. godine želio suprotstaviti našoj kazališnoj mafiji koja se skriva po gradskim teatrima, pravi dugove i uništava umjetnost.

Vrlo važna rečenica, iz današnjeg motrišta!

Na koga je mislio Paolo Magelli? Očito zna tko su ti i takvi. Samo neće JOŠ o tome.

Danas je (ponovno) član Kazališnog vijeća Kazališta Kerempuh, dakle, aktivno sudjeluje u našem kazališnom životu, pak se pitam, zašto ne imenuje tu našu kazališnu mafiju?

Hej, mafija!

Ja ovdje ne smijem ni m od te mafije spomenuti, a on bome hrabro zagrmio.

Quod licet Iovi… Ima čovjek 67 godina, zar bi se trebao bojati izreći imena mafijaša koji nam prave dugove i uništavaju teatar? Ili su danas to neki drugi uništavatelji teatra od onih koji su bili prije desetak godina?
Imamo neku novu kazališnu mafiju?
Ako je sad nova, zašto ne kaže koja je bila ona stara?

Ne znam kako vas, ali mene jako zanima čuti imena te naše famozne KAZALIŠNE MAFIJE. Hm, Magelli je vrlo blizak s Dušanom Ljuštinom. Možda i Dušan Ljuština zna imena te naše kazališne mafije? On je u 66. godini i ni on se više nema čega bojati.
Zašto ti ljudi ne govore?

Današnje razmišljanje o Plehpiksi - a koje me odvelo do dubljih i težih tema - završit ću pitanjem: hoćemo li napokon saznati gdje su studija, elaborat, program, bilo kakav dokument o projektu na temelju kojeg se već do sada potrošilo preko 800 tisuća eura, a za koji se ne zna hoće li ikada profunkcionirati?
I hrđa tako naš Limenko na ledini, devastiran i opljačkan dakako do posljednje žice.
A premijera »Hamleta« u njemu samo što nije…

Teorija poznaje tri vrste planiranja: tradicionalno, ad hoc i strateško planiranje.
Dokle god na snazi bude plehnato planiranje (mogli bismo to patentirati!), nema spasa za kulturu ni na razini Grada, a ni države.

A tome da bi napokon trebalo istražiti tko je odgovoran za ovu plehnatu sramotu, ne trebam ni govoriti.

P. S. Brzina kojom se stvari događaju u našem kazalištu postala je takva da ju Slamka s tjednim ritmom više ne može pratiti.

Mogu samo reći da je u Osijeku izvanredno stanje ne samo zbog HNK-a, koje zbog blokade HDSSB-a ne može funkcionirati, nego i zbog Dječjeg kazališta u Osijeku. Ovo uspješno lutkarsko kazalište dobilo je novog ravnatelja, a dosadašnja ravnateljica je nakon uspješnog vođenja ovoga kazališta - završila na cesti. Natječaj je nezakonito raspisan, i to osam mjeseci NAKON zakonskog roka. U Osijeku je kultura zatočenica politike i ne vidi se izlaz. Koga briga…

U Šibeniku situacija nije mnogo bolja, kulture više nema, ostala je samo politika.

Iz kazališta Trešnja napokon je otišao ravnatelj Saša Anočić koji već godinama ne izvršava program. Dao je ostavku. Plaće nije vratio.

U Komediji su započeli pokusi na «Splitskom akvarelu», ali vanjski suradnici (naravno) još uvijek nemaju ugovore…

U Varaždinu je situacija sve napetija jer se približava datum raspisivanja natječaja, a svakim danom saznaje se nešto novo u nezakonitim radnjama sadašnje v. d. intendantice Jasne Jakovljević. Dokumentaciju i dalje prikupljam.

Iz Splita nema novosti. Samo šutnja.

Osobita poslastica ovoga tjedna jest blog Iglica Snježane Banović također objavljen na teatru.hr : « Kazališna kola totalno u dreku». Uživajte!

P. P. S. S. Zato jer ste vi to tražili počela sam istraživati Koncertnu direkciju u Zagrebu. Već sada imam mnogo zanimljiva materijala. Ako netko od mojih čitatelja ima dokumente koji se odnose na ovu čudnovatu ustanovu u kulturi Grada Zagreba - šaljite!