Čarolija. Da moram reći asocijaciju koja mi prva padne na pamet na pomisao o kazališnom svjetlu, to bi bila upravo čarolija. A zašto? Svjetlo je onaj dio kazališne predstave koji oko glumca i priče gradi atmosferu. Ono daje završni sjaj s pomoću kojeg publika zaista povjeruje u mali svijet čarolije koji se igra pred njihovim očima. Nedvojbeno, priča i glumac su glavni, ali kada uz njih dođu scenografija, kostim i svjetlo, scena oživi.
Posao dizajnera svjetla počinje razgovorom s redateljem o predstavi, čitanjem teksta i nazočnošću na probama. Na početku projekta razmjenjuju se ideje o vizualnom izgledu predstave. Nit vodilja jest redateljeva vizija koju dizajner svjetla kreativno razrađuje, ali i nudi svoje ideje. Sljedeći je korak pregled skica scenografskih rješenja. Taj je dio dizajneru svjetla jako važan jer upoznaje od kakvih materijala i boja će biti napravljena scena. Ponekad scenografija oteža put do dobrog svjetla, ali u većini projekata svjetlo i scenografija tvore divnu sinergiju i zajednički stvaraju iluziju na sceni.
Nekoliko dana uoči premijere, na scenu dolazi svjetlo. Prvo se postavljaju i usmjeravaju rasvjetna tijela prema nacrtanom planu rasvjete, a zatim dolazi onaj kreativniji dio stvaranja svjetlosnih brojeva za svaku pojedinu scenu. Dizajneri svjetla često još danima prave korekcije na probama i „peglaju“ svjetlo do savršenstva.
Jednom prilikom, dok sam radila svjetlo za predstavu, scenograf je dva dana prije premijere promijenio boju poda iz potpuno crnog u bijelo. Za mene je to značilo korigiranje svih svjetlosnih promjena. Bijela boja jako reflektira svjetlo pa je scena izgledala kao kad su upaljena svjetla reflektora na nogometnom stadionu. Vjerujte, u tom trenutku nisam bila nimalo sretna!
Ono što se događa tih dana uoči premijere jest spajanje svih segmenata predstave u jednu cjelinu. Uigrani glumci, gotovi kostimi, scenografija i svjetlo odjednom se zajedno nađu na sceni. Zna biti tehničkih problema dok se sve ne uskladi, ali jednom, kada sve legne na svoje mjesto, nastaje ona čarolija s početka priče.
Svjetlo može biti napravljeno neprimjetno, čisto, s druge strane može biti vrlo ilustrativno te pojačati ili pak umanjiti efekt nekog dijela priče. Dobro svjetlo jest ono koje je fino utkano kroza sve elemente predstave, a to se na kraju i osjeti. Svaki novi projekt donosi novi osjećaj uzbuđenja. Nikad ne znate što vas čeka, ali uvijek je na pomolu neka nova igra, novi ljudi, nova čarolija.
Željka Fabijanić Šaravanja