Počela je veljača, (kazališni) život se već lijepo zahuktao u 2012. godini. Idemo s premijere na premijeru od javnih do privatnih kazališta, a još uvijek nema ni naznaka o tome što će se i kako financirati u ovoj godini. Niti znamo koji će se naslovi igrati, ni kada ni tko će raditi. Ništa. Nepoznanica. A naravno da se ne zna ni koliko će se sredstava dobiti za svaki pojedini program.

Prema pozitivnim zakonima Republike Hrvatske, a prema ovom natječaju, intendantom ne može postati čak niti Ana Lederer (koja je doktorica teatrologije i njen profil spada pod HUMANISTIČKE ZNANOSTI, znanost o umjetnosti), ALI I NI JEDAN UMJETNIK, jer se u natječaju ne spominje ni HUMANISTIČKO, a ni UMJETNIČKO PODRUČJE, samo DRUŠTVENO! Može intendantom postati profesor tjelesnog odgoja, recimo, ili teta u vrtiću, ili netko tko se bavi sigurnosnim ili obrambenim znanostima, ali nitko tko je završio umjetničku akademiju ili Filozofski fakultet, na primjer – ne zadovoljava PRVI uvjet natječaja.

Na internetskim stranicama Ministarstva kulture pronašla sam obavijest da je još 6. kolovoza ove godine otvorena javna rasprava o novom Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kulturnim vijećima. Ministarstvo poziva stručnu i zainteresiranu javnost da do 15. rujna pošalje svoja mišljenja i eventualne prijedloge. Nazvala sam nekoliko kolega koji bi mogli nešto reći na ovu temu, ali baš nitko nije znao da je javna rasprava otvorena. A kamoli da je netko nešto napisao i poslao.

Može se reći da je umjetnicima u «opisu radnog mjesta» da budu vječno nezadovoljni, međutim, očito je da na umjetničkom području u Srbiji, Sloveniji, a i u Hrvatskoj, stanje postalo neodrživim.

Do koje je mjere funkcioniranje HNK-a došlo u pitanje slikovito je opisao Trubić rekavši da se ne može igrati ni opera Ero s onoga svijeta jer konji (vlasništvo Hipodroma) - nemaju potpisane ugovore. U tom je trenutku bilo smiješno da, eto, ni konji nemaju ugovore jer nitko nema pravo potpisa.

Mislim da je, kao i na drugim područjima, dozrelo vrijeme za izravnavanje računa i u kulturi. Pitanje je dana kada će kao kruške početi padati oni koji danas odlučuju o našim glavama. Zar zaista misle da taj trenutak nikada neće doći? Ne vjerujem.

Pita li se vlasnik HNK u Varaždinu KAKO JE MOGUĆE da zaposleni glumac kazališta iz drugog grada ima svoj festival u njihovu gradu s privatnim predstavama koje igraju zaposlenici njihova kazališta i zaposlenici drugog kazališta, a cijeli ansambl nacionalnog kazališta za vrijeme privatnog festivala ne igra na svojoj pozornici dok kazališna tehnika i administracija opslužuju predstave kazališta koje zapravo - ne postoji jer nije u Očevidniku?

Draga naša publiko,

od ovog vikenda, 11. i 12. siječnja 2025., ponovno se družimo vikendima na izvedbama za javnost! Ove subote i nedjelje pogledajte našu čarobnu predstavu za djecu 5+ Za bajke nema zime, a ulaznice odmah kupite ovdje.

Počnite 2025. godinu na najbolji mogući način - u kazalištu! Raspored svih naših vikend izvedbi pronađite ovdje.

 

Veselimo se ponovnom druženju!

Vaša Mala scena

Moj sin je počeo otkrivati svoje ruke. 

Ne mogu se prestati čuditi koliko je fascinantno da mi zaista sve učimo. 
Ništa se u našem životu ne podrazumijeva i svaki dio nas morao je biti naučen. 

Ponekad se prepadnem kad shvatim kolika je odgovornost na nama koji ga okružujemo, koji ga upućujemo i pomažemo mu da nauči o sebi, o svijetu, o životu.

Kad vidim kako mu se rašire oči samo zato što ja proizvedem visoki zvuk na slovo “r” - zaledim se i otopim istovremeno. 

Gledajući u njegove oči pomislim na tisuće i tisuće pari očiju koje su prošle kroz naše kazalište, koje su upijale naše predstave.

Pitam se - što smo tim očima dali, naučili, poručili o životu, što su upili i je li bilo dovoljno vrijedno da bude usađeno u te predivne male glave.  

Nastavim tako gledati svog sina i shvatim da sam pogriješila.

Jedna stvar se, nekim čudom, ipak ne uči.
Igranje. 

Kotač je prevladavajući oblik u svijetu koji nas okružuje: on je svugdje i u svemu. On sve pokreće i o njemu sve ovisi. Kotači, mali i veliki, glasni i tihi, glavni i pomoći, čak i jestivi skrivaju se svugdje oko nas. Putujte s našim kotačima, zabavite se i otkrijte sve tajne najvažnijeg ljudskog izuma!

Jedan Ja ne voli mrak. Nije da se on boji, nikako! Samo ga eto - ne voli. Po mraku se ne možeš igrati, družiti, doživjeti stvari, nego moraš spavati. Dosadno je!

No Jedan Ja ima prijateljicu koja mu olakšava odlazak na spavanje - Zvijezdu koju čak ni mama ne može ugasiti. 

Ali jedne noći njegova će Zvijezda pasti i Jedan Ja neće imati druge opcije nego krenuti na put da je spasi! Na putu srest će razna zanimljiva bića, ali i naučiti važne stvari o mraku, a time i o svjetlu. 

Ova predstava, uz glazbu uživo na violončelu i klarinetu, govori o svemu onome što se nalazi u mraku, a od čega sve češće bježimo prema svijetu i ne dopuštamo ni sebi ni djeci doživjeti, a nužno nam je potrebno.

Svako dijete zaslužuje pristup umjetnosti. Ako vi ne možete k nama - dolazimo mi k vama!

e-mail: prodaja@mala-scena.hr
tel: 01/468-3373

 

Programska knjižica - vrtići

Programska knjižica - osnovne škole

Programska knjižica - srednje škole