Predstava uvodi publiku u magičan svijet svjetlosti. Uz prelijepu interaktivnu scenografiju koja očarava sve, od najmanjih do najstarijih u našoj publici, pripovjedač priča predivnu priču o svjetlu, ali i o ljubavi, prijateljstvu, životu i onim bubama koje svi imamo u glavi. Pogledajte Priču o svjetlu i iz kazališta izađite osvjetljeni. 

Predstava je namijenjena djeci od 1,5 godine naviše.

U svijetu veličina koji me okružuje gdje se nalazim ja? Jesam li velik ili malen? Mogu li u isto vrijeme biti oboje? Zašto je nekad dobro biti malen, a ponekad i biti velik? I na kraju... mogu li veliki i mali biti prijatelji?

Ovo je priča u kojoj se upoznajemo s veličinama, oblicima i brojevima, te otkrivamo kako je prijateljstvo između velikih i malih moguće.

Predstava je namijenjena djeci od 1,5 godine naviše.

Priča je to o malenoj djevojčici po imenu Gita koja živi na jednome posebnom otoku. Ona se igra, veseli, smije i uživa, ali ponekad osjeća stvari koje ne zna točno opisati, a još manje zna kako se zovu i čemu služe. Nikad nije otišla daleko od svoje kuće − a njezin je otok velik. Ponukana znatiželjom i odlučna u namjeri da otkrije nešto više o svijetu oko sebe, ali i nepoznatim osjećajima koji se javljaju u njoj, Gita kreće na put. Na svome putu upoznat će različita zanimljiva bića, upoznati čuda svog otoka, i ono najvažnije − otkrit će i spoznati osjećaje koje traži.

Dječak Jedan Ja živi u zemlji u kojoj nema mraka. U toj zemlji cvijeće cvjeta, a sunce stalno sije, ptice stalno pjevaju, ljudi stalno pričaju. Stalno se nešto događa, izmijenjuje, kreće i pokreće.

Ali baka Jednog Ja sjeća se kako je to bilo kad je mrak postojao. A sjeća se i divnih zvijezda koje su u mraku sjale, ali su bez mraka - nestale.

Jedan Ja odlučuje krenuti u potragu, želi vidjeti zvijezde, saznati što to znači “sjajiti” i što se još lijepoga može pronaći kada postoji mrak. Tijekom potrage otkrit će čuda podmorja, ljepotu neba i različitosti prirode, kao i bogatstvo koje nosi u sebi.

Kamenje je dramatizirana istinita priča o dvojici dječaka koji su, bacajući kamenje s mosta na autocestu, usmrtili vozača automobila. Ispisana je kao drama za dva glumca koji igraju svaki po dvije uloge - tinejdžera i detektiva te prati tijek događaja iz dviju vizura: samih dječaka i policajaca koji ih traže.

"Jel’ znaš neki AI alat za video rezanje?" pitala me prijateljica neki dan. 

Moj odgovor? Intenzivno se NE bavim AI i nemam blage veze.

Koristila sam AI dva puta za kreiranje dvije slike, jer su mi hitno trebale. Na kraju nisam dobila točno ono što sam htjela, a uz to sam se osjećala prazno, ne znam koju bih drugu riječ mogla upotrijebiti. 

"Moraš samo dati točnu uputu", kažu mi ljudi.
Ali u tome i jest problem. 
Kreativni proces nije "jedna točna uputa". 

Bila jednom jedna djevojčica koja se voljela igrati i pričati priče. Od najobičnije stvari kao što je kantica za cvijeće maštom je mogla stvoriti životinje, brodove, letjelice, pa čak i ljude! No jednoga dana na put joj je došla neobična sjemenka. Sjemenka koja je tražila svoje mjesto. I svoje vrijeme.

Danas se prisjećamo velikog skladatelja, dirigenta i glazbenog pedagoga Ivana pl. Zajca. Rođen je 3. kolovoza 1832. godine u R...