Zahtjev za ostavkom Predsjednika Odbora za kulturu Grada Zagreba Zvonka Makovića

Osobito je zanimljivo kako to da skrb o sredstvima poreznih obveznika Zvonko Maković sustavno vodi i javno iskazuje samo na poslovanju kazališta Mala scena koje ima najveći broj premijera i repriza, najmanji prostor te na javnim natječajima dobiva najmanje sredstava od svih triju privatnih kazališta u Gradu koja imaju prostor za izvođenje predstava? I koje jedino SVE svoje podatke već godinama javno postavlja na svoje internetske stranice? Radi li se tu uistinu o brizi, čak zabrinutosti za porezne obveznike ili je u pitanju nešto sasvim drugo?

Povlačim, potežem, ali shvatiti zašto je Bandić sazvao konferenciju i što je rekao javnosti, jednostavno – ne mogu. Kaže Bandić da je kontaktirao Ured za kulturu. Pa onda kaže da ga nije kontaktirao. Pa je u suglasju s Uredom i strukom (Kazališnim vijećem HNK-a) donio odluku da je Lederer njegova kandidatkinja. Pa kaže nakon toga da je odluku donio sam. Ali zapravo nema «svog» kandidata. ŠTO? Što je ovo bilo?

I tako, dok ja ČEKAM da me Ovi, kod kojih nema škakljivih situacija, prime, dok i ja i Gordana VNUK čekamo nova ročišta na kojem će se Maković smijati, u međuvremenu su me posjetile još – dvije inspekcije. U ovom čekanju da profunkcionira pravna i demokratska država, osjećam da polako ali sigurno tonemo u – totalitarizam. Nema drugog imena za to. A kad utonemo u to živo blato, nema te Slamke spasa koja će nas izvući.

Usput, od svih Vaših uzrečica, dragi gradonačelniče Bandiću, najviše volim onu: «Neka pravna država radi svoj posao.» Nadam se da će ga raditi i u ovom slučaju.

Sloboda za mene nema cijenu. Sloboda je način života, način mišljenja, sloboda je stav, sloboda je životna potreba kao i zrak koji se udiše. Trenutak najvećeg osjećaja slobode u mom javnom životu bio je kad sam dala otkaz u javnom kazalištu prije 24 godine.

Civilno društvo i njegov razvoj dugoročno jest slamka spasa. Ali prvo nam se valja pomiriti s činjenicom da se kvalitativne promjene ne mogu napraviti preko noći.

Prošlog je tjedna, zbog mogućnosti promjena ustaljenih navika u radu zagrebačkih kazališta, došlo do erupcije emocija u većem dijelu naše kazališne javnosti. «Puca» se na sve strane, fejsbuk ključa, organiziraju se sastanci… opsadno stanje.