Povijest

Povijest

 

Negdje početkom 1986. godine Vitomira Lončar, Zvjezdana Ladika i ja, Ivica Šimić, dobili smo ideju da napravimo svoje vlastito kazalište.

fvitivi

Danas kad su iza nas tisuće odigranih predstava, preko stotinu ostvarenih naslova, nagrade i priznanja, i kada smo proslavili 25-tu obljetnicu službenog osnutka kazališta, slobodno možemo reći - uspjeli smo.

Prvu samostalnu predstavu - Pričalo i Malena ("Blumen der Phantasie" - "Storyman and Tina") odigrali smo u Münchenu, u travnju 1987. na njemačkom jeziku. Predstavu smo zajednički radili sa Zvjezdanom Ladikom, a odmah nakon gostovanja u Njemačkoj, pridružio nam se i Roman Šušković Stipanović. Bio je to početak Male scene koju smo, kao kazalište, registrirali 1988. godine. Iste godine unajmili smo prostor mjesne zajednice na Medveščaku, adaptirali ga i tako dobili svoj dom. Kazalište smo svečano otvorili 6. prosinca 1989, a prvu predstavu u novom prostoru - Pravu stvar ("The Real Thing") Toma Stopparda premjerno izveli 9. prosinca.

Prvih godina posebnu smo čast imali raditi s čuvenim profesorom, pokojnim Vladom Habunekom koji nam je poseban zamah dao postavama dviju predstava: Dvostruka nevjera 1990. godine i Letice & Ljublist 1992.

Mala scena je godinama održavala tri programa: "Večernju scenu", "Dječju scenu" i "Dramski studio". No, tijekom rata, a naročito nakon 1993. i mog sudjelovanja na režiserskom seminaru u Esslingenu, Njemačka, gdje sam se upoznao sa najznačajnijim umjetnicima iz svijeta kazališta za djecu i mlade u Europi, Mala scena se sve više posvećuje radu za djecu i mlade. Mala scena je od tada razvila vrlo snažnu međunarodnu aktivnost, što je rezultiralo brojnim gostovanjima u inozemstvu, ali i organizacijom međunarodnih susreta u Hrvatskoj kao što su "Dani nizozemskog kazališta za djecu i mlade 1996" te festival "Mliječni zub" (1998.-2004.).

Godinama smo stvorili široki krug prijatelja u inozemstvu, što se odražava i u repertoaru kazališta. Na ovom mjestu želim spomenuti "Speeltheater Holland": - Saskia Janse, Onny Huisink i Kootje Krüse darovali su Maloj sceni Kazalište u autobusu. U zadnje vrijeme posebno smo ponosni na našu predstavu za najmlađe PADOBRANCI ILI O UMJETNOSTI PADANJA. Predstava je ubrzo nakon premijere na festivalu Visioni di futuro, visioni di teatro u Bologni, 7. ožujka 2006., postala svjetski hit kazališta za najmlađe, te je obišla cijeli niz međunarodnih festivala i tako postala pravi hrvatski izvozni kulturni proizvod. Ova predstava učvrstila je mjesto Male scene na svjetskoj karti kazališta za djecu i mlade i u značajnoj mjeri zacrtala naš budući put. Planova za daljnji razvoj imamo mnogo i nadamo se da ćemo ih uz pomoć naše vjerne publike, koje je svake sezone sve više, uspjeti i ostvariti.

 

Ivica Šimić
umjetnički direktor

POVIJEST ORGANIZACIJE KROZ KLJUČNE MOMENTE RASTA

 

1.        Putujuća faza (1986.-1988.)

 

  • Putujuće kazalište, bez stalnog prostora, grupu entuzijasta čine Vitomira Lončar, Ivica Šimić, Zvjezdana Ladika i Roman Šušković Stipanović.
  • Radi se samo vikendom i to isključivo male kazališne forme.
  • Prva predstava nastala pod imenom kazališta Mala scena bila je Pričalo i malena, a pripremljena je ciljano za gostovanje u Njemačkoj, München, gdje ju je pozvao Jürgen Flügge, umjetnički direktor kazališta Shauburg.
  • Prva izvedba predstave Pričalo i malena (kasnije Kraljevna na zrnu graška) izvedena je u DV Tratinčica u Zagrebu 1. srpnja 1986., a u ožujku 1987. izvedena je na njemačkom jeziku u Münchenu te 1988. na Take off festivalu u Londonu na engleskom jeziku.
  • Druga, također kultna predstava kazališta Mala scena Pale sam na svijetu,nastala je 1986. ujesen u suradnji Ivice Šimića i redatelja Radovana Milanova i također je igrana na njemačkom i engleskom jeziku.

 

2.       Početna faza u vlastitom prostoru (1988.-1991.)

 

  • Unajmljivanje prostora na adresi Medveščak 2, u prostoru Mjesne zajednice Đuro Đaković (današnja mjesna zajednica Medveščak).
  • Nakon godinu dana počinju radovi i bivša dvorana za partijske sastanke i slobodne aktivnosti građana gradske četvrti pretvorena je u kazalište s pozornicom, gledalištem i tehničkom kabinom. Nacrt kazališta izradila je scenografkinja Dinka Jeričević, stalna suradnica kazališta do današnjih dana. Kazalište Mala scena izgrađeno je vlastitim sredstvima i osobnim naporima, a njegovu izgradnju lokalna uprava i samouprava nije financirala.
  • Kazalište je otvorilo dvoranu s tlocrtom kakav je i danas 6. prosinca 1989. u podne, a dva dana poslije odigrana je prva premijera, Prava stvar Toma Stopparda. Šesti prosinca svake godine obilježava se kao Dan kazališta Mala scena.
  • Usporedno se igraju predstave za djecu (preko dana, u režiji Z. Ladike), za odrasle na Večernjoj sceni (Dvostruka nevjera i Letice i ljublist, režija Vlado Habunek) te se osniva Dramski studio voditeljice Zvjezdane Ladika koji radi gotovo svakodnevno.
  • Formalno-pravno Mala scena potpisala je ugovor o korištenju prostora s Mjesnom zajednicom 1. rujna 1989., a registrirana je 15. srpnja 1989. kao trajna radna zajednica samostalnih umjetnika.

 

3. Ratna faza (1991.-1995.)

 

  • Politička kriza i rat u zemlji uzrokovali su i krizu u kazalištima – nema publike, pa Mala scena igra predstave za djecu po izbjegličkim i prognaničkim kampovima. Kazalište se održava na životu bez ikakvog vanjskog financiranja, a nakon Šimićeve režije predstave Iluzija1992. doživljavamo i prvi bankrot zbog nemogućnosti samofinanciranja od prodanih ulaznica i nedobivanja (obećane) financijske potpore zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu.
  • 1993. Ivica Šimić sudjeluje na redateljskom seminaru u Esslingenu, u Njemačkoj i od tada, premijerom predstave Šaputanja u mraku započinje novi repertoar za djecu Male scene, koji je do tada uglavnom osmišljavala Zvjezdana Ladika. U ovome razdoblju započinje i međunarodna djelatnost kazališta s predstavom Dječak s albumom porodičnih slika 1994. godine. S istom predstavom započinje i nominiranje predstava kazališta Mala scena za Nagradu hrvatskog glumišta, u kojima sudjelujemo gotovo svake godine.
  • Suradnja pet renomiranih kazališta iz Europe (Nizozemska, Njemačka, Portugal, Italija i Belgija) u projektu Prave cipele, koja dolaze igrati u Hrvatsku, uglavnom za djecu prognanike, postaje temeljem budućeg međunarodnog festivala kazališta za djecu i mlade Mliječni zub.
  • 1995. – drugi bankrot kazalište doživljava s predstavom Davida Mameta: Olleana zbog promašenog izbora teksta u odnosu na potrebe okruženja.

 

4.          Faza uzleta i profesionalizacije (1996.- 1998.)

 

  • Krajem 1995. Cvilidreta s Gavranove stijene označava početak novog repertoara, a već u ožujku 1996. Mala scena organizira Dane nizozemskog kazališta za djecu i mlade, još jedan korak prema festivalu Mliječni zub. U Hrvatsku dolaze plesne, dramske, lutkarske i operne predstave za djecu i mlade, a kazalište iz Edama daruje Maloj sceni Kazalište u autobusu s kojim obilazi i najmanja mjesta u zemlji.
  • U skladu s novim zakonodavnim okvirom (Zakon o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva iz svibnja 1996.), Mala scena u studenome 1996. godine postaje umjetnička organizacija registrirana pri Ministarstvu kulture RH.
  • 1997. vrhunac dotadašnjeg kazališnog stvaranja postaje predstava Pierrot ili tajne noći s nekoliko osvojenih Nagrada hrvatskog glumišta te osvajanjem Grand prix ASSITEJ-evog festivala, što definitivno etablira Malu scenu kao relevantno kazalište u Hrvatskoj.
  • Prijelomna godina u organizacijskom smislu kazališta je 1997. Roman Šušković Stipanović odlazi iz Male scene s mjesta ravnatelja i glavnog producenta, a nasljeđuje ga Vitomira Lončar. U novom razdoblju započinje zapošljavanje tehničkog i administrativnog osoblja kojeg do tada nije bilo (Branka Markuš Nemeth, Ljubica Šimić, Jadranka Letica, Duško Richtermoc), a također se ulazi u fazu podjele poslova prema funkcijama.
  • Prva produkcija plesnog kazališta za djecu u Hrvatskoj – Zagrljaj, 1997.
  • 1997. godine kazalište Mala scena ima svoju prvu internetsku stranicu i postaje prva organizacija u kulturi u Hrvatskoj koja se počinje informatizirati.

 

5.       Faza snažnog rasta (1998.-2005.)

 

  • Zvjezdana Ladika 1998. režira uz proslavu 45. godišnjice umjetničkog djelovanja Varljive priče, svoju posljednju profesionalnu režiju. Varljive priče su početak fenomena malih dječjih mjuzikala nakon kojih dolaze Roda i lisac, Tajne začarane šume i Bajka o zlatorogom jelenu, sve u režiji Ivice Šimića.
  • Usporedno s tim repertoarom (estetika Zvjezdane Ladike) gradi se i estetika Ivice Šimića s predstavama O sutra, Bok, čudovište i dr.
  • Gostovanje predstave Pierrot ili tajne noći u SAD, igranje na engleskom jeziku.
  • 1999. ukinut je Dramski studio Male scene, zbog nedostatka financiranja i nemogućnosti uvođenja ekonomske članarine.
  • 1998. - 1. međunarodni festival profesionalnih kazališta za djecu i mlade Mliječni zub pod umjetničkim vodstvom Ivice Šimića, a u produkciji Vitomire Lončar.
  • 2000. počinje projekt Biblioteka Mala scena, knjigom Zvjezdane Ladike Kazališne čarolije. Od tog izdanja pa do sredine 2015. tiskan je ukupno 21 naslov tekstova izvedenih drama ili stručnih knjiga. Od iste godine Mala scena u svom je izdanju snimila i otisnula 8 audio CD-a/kaseta sa svojim predstavama.
  • 2001.-2005. ponovno otvaranje Večernjescene – predstave za odrasle s predstavom Ljepotica iz Leenanea. Kazalište naglo povećava broj publike i broj izvedaba. Naslovi koji se igraju na Večernjoj sceni u tom razdoblju su suvremeni autori i donose novosti na repertoar zagrebačkih kazališta: Enigmatske varijacije, Stvar je u obliku, Blue room (svojevrsni fenomen hrvatskog glumišta, svih 100 izvedbi odigrano je pred rasprodanim gledalištem), Dokaz, Odšteta te ŽivotX3.
  • Daljnji razvoj estetike Ivice Šimića – predstavljanje suvremenih europskih autora za djecu i mlade (Bio jednom jedan zmaj, Bizon i sinovi, Bok, čudovište, O sutra, Cyrano, Henrik V., Zabranjeno za mlađe od 16), ali i suvremenih hrvatskih autora (Parsifal, Ifigenija, Slijepe ulice).
  • Jedan od zanimljivijih segmenata Šimićevog umjetničkog rada su i predstave za najmanju djecu od 1,5 godina na više – Pričao oblaku (2002) i Priča o kotaču (2003), kojima ulazi u krug rijetkih umjetnika u svijetu koji se time bave.
  • 1998-2004 - održana su četiri festivala Mliječni zub svaki sa svojom tematskom cjelinom i svojim popratnim sadržajima.
  • Od 2005. na dalje povratak kazalištu za djecu i mlade, ukidanje Večernje scene te pokušaj jačanja Scene za mlade.
  • Od 2005.-2007. neuspješan pokušaj otvaranja kazališta na engleskom jeziku, English Language Thetare of Zagreb. Održana je samo jedna premijera (Charlotte Jones: Humble Boy), a pojedine predstave Večernje scene igrane su s titlovima. Zbog malog interesa publike ova je inicijativa napuštena.

 

 

6.          Faza zrelosti – od 2006. – 2010.

 

  • Posebno mjesto u životu kazališta Mala scena zauzima predstava Padobranci ili o umjetnosti padanja koju je Šimić uz Larisu Lipovac (danas Navojc) i Damira Klemenića ciljano napravio za festival u Bologni 2006. godine i koja je u svom petogodišnjem životu obišla sve kontinente, sve najznačajnije svjetske festivale i pozornice: Sydney Opera House, Kennedy centar u Washingotnu, Barbican Centar u Londonu, Koenji kazalište u Tokyu i dr. Predstava koja je autohtoni hrvatski proizvod jedan je od vrhunaca kazališta Mala scena u drugom desetljeću njezinog postojanja.
  • 2006.-2007. Inicijativa za istraživanje publike i odnos mladih prema kazalištu. Istraživanje je provedeno na 1400 zagrebačkih srednjoškolaca i donijelo je korisne rezultate, no nije uspjelo zainteresirati širu javnost za daljnja istraživanja u kazalištu.
  • 2005.-2007. - sudjelovanje na seminaru u organizaciji Gradskog ureda za kulturu o strateškom planiranju nakon kojeg dolazi do uviđanja potrebe za strateškim planiranjem u kazalištu. Počinje se razmišljati o izradi strateškog plana kao temeljnog dokumenta u radu kazališta. Fokus na izvrsnost u repertoaru za djecu i mlade te međunarodna orijentacija Male scene definirani su kao nositelji strateškog razvoja kazališta.
  • Od 2006. na dalje počinje razdoblje pojačanog obrazovanja zaposlenika i osnivača – tečajevi informatike, stranog jezika, stručni seminari i doktorski studij osnivačice Vitomire Lončar.
  • 2007. produkcija A tko si ti?, interkulturna i neverbalna predstava s Larisom Lipovac i  japanskom glumicom Niho Tsukimura (koja na usavršavanju ostaje godinu dana u Maloj sceni) – pozivi za međunarodne festivale u 2008. i za druge naslove s repertoara, što učvršćuje položaj Male scene na karti etabliranih europskih kazališta za djecu i mlade.
  • S predstavom Bum Tomica započinje suradnja s jednom od najčitanijih hrvatskih autorica za djecu i mlade, Silvijom Šesto Stipaničić. Bum Tomica je osvojio nekoliko važnih nagrada, a Debela je 2008. najveći tinejdžerski hit u domaćem kazalištu. U veljači 2009. izašla je Vanda, a u siječnju 2012. prema motivima knjige Ružičasta sanjarica Nina Horvat napisala je novi dramski tekst. Scena za mlade na ovaj način zapravo dobiva svoj nastavak, ali s tendencijom spuštanja dobne granice na više razrede OŠ i niže razrede srednje škole. Suradnja sa Silvijom Šestom nastavlja se i u 2015. godini praizvedbom predstave Tkoje ubio pašteticu?.
  • Ivica Šimić, godinama aktivan u Izvršnom odboru svjetske organizacije ASSITEJ International, u svibnju 2008. na kongresu u Australiji dobiva iznimno priznanje te je izabran za glavnog tajnika ove najvažnije svjetske organizacije za djecu i mlade. Drugi trogodišnji mandat izglasan mu je u svibnju 2011. na kongresu u Danskoj.
  • 2008. godina najuspješnija je godina u radu kazališta Mala scena s odigrane 565 izvedbe koje je vidjelo 75.622 gledatelja u zemlji i inozemstvu.
  • 2009. godine mijenjan je vizualni identitet kazališta (Bruketa&Žinić), otisnuli smo monografiju koju je uredila Katarina Kolega, a u prosincu iste godine svečano smo proslavili 20. godišnjicu službenog otvaranja kazališta/dvorane. Iste godine Mala scena dobila je i Plaketu Grada Zagreba, a Ivica Šimić međunarodnu nagradu Grozdanin kikot za osobite zasluge u području kazališta za djecu.

 

7. Faza autorskog kazališta i daljnje međunarodne pozicioniranosti 2010 -2012. Faza restrukturiranja i ponovnog pozicioniranja

 

  • Zbog recesije u cijeloj zemlji, već 2009. godine nastupa značajno smanjenje financiranja programa cjelokupne (neovisne) kulture pa tako i kazališta Mala scena što je u 2010. godini rezultiralo i smanjenjem programa ali organizacijskim preustrojem kazališta. Otpustili smo troje djelatnika (1 djelatnik u marketingu i PR-u, 1 djelatnik u administraciji i 1 tehničar). Takvo drastično smanjenje zaposlenih (sa 7 na 4) nužno je utjecalo na sam rad kazališta. Program se, međutim, i dalje nastavio razvijati prema predviđenom planu i nismo odustajali od društveno odgovornog repertoara (predstave Ana i Mia, Kamenje, Krava Ružica.) Također se nastavlja repertoar namijenjen najmlađoj publici (Priča o svjetlu i Priča o vodi) te razvoj autorskog kazališta (Baukač, Ana i Mia, Priča o svjetlu i Priča o vodi)
  • Nastavak rada na međunarodnim projektima, prije svega Patchwork Family koji je u fazi postprodukcije dobio naziv Superheroj, a premijeru je imao 26. srpnja 2012. godine u Nacionalnom kazalištu u Seulu, u Koreiji.
  • U rujnu 2010. godine Vitomira Lončar počinje pisati blog Slamka spasa na Večernjakovoj blogosferi koji izlazi u tjednom ritmu. Teme postova su vezane za kazališnu situaciju u zemlji i šire kulturnopolitičke teme. Blog ubrzo stječe veliku popularnost, ali uzrokuje i probleme kazalištu i njezinim osnivačima. Sufinanciranje programa drastično se smanjuje usprkos rezultatima rada.
  • Mala scena inicira osnivanje Mreže neovisnih kazališta i kazališnih družina u Republici Hrvatskoj te od 2011. godine počinje održavati Burze kojih je sveukupno održano 4 izdanja (do rujna 2014.).

 

8. Faza turbulencije (2012. – 2015.)

 

  • Tijekom ovog razdoblja kazalište se bori za opstanak. Javni govor Vitomire Lončar izaziva sve veće probleme radu kazališta, a 2012. godinu kazalište završava u velikim financijskim problemima jer Grad Zagreb odbija kazalištu isplatiti sredstva za izvršeni program.
  • Tijekom 2013. godine kazalište je izloženo mnogobrojnim inspekcijskim nadzorima, sufinanciranje se dodatno smanjuje, a započinju i sudski procesi od kojih neki traju i do danas. Inspekcijski nadzori nisu utvrdili nezakonito poslovanje Male scene, ali su ovi procesi i optužbe iscrpili organizaciju.
  • Međunarodna i domaća podrška Maloj sceni i pisma koje su poštovatelji i podupiratelji kazališta pisali Gradonačelniku i Uredu za kulturu uspjeli su sačuvati kazalište koje je opstalo zahvaljujući vlastitom prihodu.
  • Broj zaposlenika 2014. godine pada na najmanji broj otkako Mala scena počinje zapošljavati, samo na troje, što iznimno opterećuje preostale zaposlenike.
  • 30. lipnja 2013. odigrana je 46. Izvedba predstave Supeheroj i nakon pune 4 godine, završio je projekt sedam zemalja Azije i Europe.

IZ MEDIJA

  • Povodom dvadesetpetogodišnjice Male scene u Novom listu 2. studenog 2014. objavljen je veliki intervju s Vitomirom Lončar i Ivicom Šimićem.
  • Poslušajte intervju s Ivicom Šimićem emitiran 30. listopada 2014. u emisiji "Kulturni kolokvij" Hrvatskog radija.