Svinjske polovice, teleće četvrtine, posteljina i … štrajk
Svinjske polovice, teleće četvrtine, posteljina i … štrajk
16. kolovoz 2011
originalno objavljeno na blog.vecernji.hr
"Slamku spasa" piše Vitomira Lončar
Nekada davno, u socijalizmu, na početku svoje glumačke karijere,
bila sam nekoliko godina zaposlena u javnom kazalištu. Imali smo i
svoju sindikalnu organizaciju. Ono čega se dobro sjećam, a vezano
je za sindikat, bili su sindikalni izleti u Stubičke Toplice. Ondje
bismo se kupali u bazenu, igrali nogomet, a nakon toga jeli roštilj
ili kotlovinu. Ma koji se današnji team building može
mjeriti s našim izletima vlakom u Stubake!
Osim izleta, svake smo jeseni na oglasnoj ploči dobivali
obavijest o tome gdje i kada možemo po povoljnijoj cijeni kupiti
svinjske polovice i teleće četvrtine (što smo, naravno, svi
kupovali, trebalo nam ili ne), a moja mama, koja je predavala
tjelesni odgoj u osnovnoj školi, putem sindikata povoljnije je
kupovala i posteljinu. Koju je uredno spremala i čuvala u ormaru,
te mi sve te neotvorene pakete plahti i jastučnica dala kada sam se
udavala. Kao što je i red. Pa je kroz tu posteljinu (koja se nikako
ne da potrošiti) sindikat zauvijek ostao upisan u moj život.
U kazalištu nam posteljinu putem sindikata nisu nudili. Možda se
mi kao članovi nismo dovoljno aktivirali u svojoj sindikalnoj
organizaciji? Ili su predsjednici naše ondašnje sindikalne
ćelije imali više afiniteta prema dobrom druženju? Ne
znam. U svakom slučaju, pajceki i nogomet u Stubakima bili su nam
"napetiji" od kućenja.
Pokušavam se prisjetiti je li nam taj socijalistički
sindikat štitio i neka prava koja spadaju u ono što se zove
"struka"… ? Koliko se sjećam, postojala je stavka da, ako si imao u
jednom danu predstavu i pokus, nisi mogao imati još jednu predstavu
ili još jedan pokus. Ukratko, sindikat te štitio da dnevno ne možeš
raditi više od "dva radna zadatka". Iskreno, igrali smo često i po
tri predstave u danu (bilo je to kazalište koje je igralo predstave
i za djecu i za odrasle), ali se ne sjećam slučaja da je netko
aktivirao svoje pravo da radi samo "dva radna zadatka". Doduše,
bili smo OOUR (za one mlađe koji ne razumiju socijalističke
kratice, OOUR je osnovna organizacija udruženog rada) sa samo 12 -
13 zaposlenih glumaca, slagali smo se prilično dobro, družili se i
nakon "radnih zadataka" pa nam valjda nije bio problem ostati
raditi i u "trećoj smjeni".
Ukratko, za nas glumce, sindikat nije značio ništa više (ni
manje) nego za bilo kojeg drugog radnika u kazalištu. Jer se nije
bavio STRUKOM samom.
Došla je nova država i već 1993. započeo je radom novi sindikat.
Nedugo nakon osnivanja "velikog" sindikata, osnovan je i
sindikat ZAPOSLENIH glumaca. Hm, ako ste mislili da se taj
novi sindikat počeo baviti problemima STRUKE, onda ste se
prevarili. Pa i samo mu ime govori da nije imao namjeru uistinu
štititi glumački posao nego - radni odnos.
I prošlo je 18 godina.
Tijekom tog razdoblja u nekoliko je navrata bilo inicijativa da
se stvari sa sindikatom promijene u smislu da sindikat glumaca
uistinu počne štiti prava STRUKE i to SVIH, a ne samo ZAPOSLENIH
glumaca (ali i ostalih umjetničkih struka u izvedbenim
umjetnostima),
ali… Ali… Od svega je nastalo jedno veliko NIŠTA.
Zašto sve ovo pišem?
Zato što u Splitu (opet) "kuha" atmosfera u kulturi. Nije
potpisan novi kolektivni ugovor, a starome je prošao "rok
trajanja". I premda stari kolektivni ugovor vrijedi dok se ne
potpiše novi, sindikalisti nisu zadovoljni. Traže nova prava.
Legitimno. U pravu su. Trebaju štititi prava svojih članova.
Zato i skupljaju članarinu.
Međutim, pitam se pitam, gdje su u svemu tome GLUMCI? Gdje su
UMJETNICI? Kada će i njima doći do svijesti da specifičnosti
glumačkoga posla ne mogu ići u iste pregovore zajedno sa
specifičnostima posla, recimo, scenskog radnika? Zar je u našem
poslu uistinu jedino i najvažnije pitanje KOEFICIJENTA, i to hoće
li biti isplaćeni dodatni honorari za rad na ljetnoj manifestaciji
ili neće? Pa ne bi li glumce (i ostale
umjetnike) trebale i MORALE zanimati i druge stvari?
Ima još jedno pitanje: stalno se govori o PRAVIMA zaposlenih,
ali nigdje ne čitam baš ništa o DUŽNOSTIMA.
Iskreno, ne suosjećam s kolegama iz Splita.
Zapravo, dokle god glumce ne počne zanimati njihov vlastiti
posao nevezan za instituciju, dotle me uopće ne zanima hoće li
riješiti svoje sindikalne probleme ili ne, hoće li na ulicu s
transparentima ili ne, hoće li štrajkati ili će se predstave
održavati kao što su se održavale do sada.
A osobito me nije briga za cijelu priču o glumcima i kolektivnim
ugovorom jer je nakaradni model organizacije hrvatskog
kazališta doveo
do toga da s jedne strane zaposleni glumac traži svoj
kolektivni ugovor i sva prava koja po njemu proizlaze, a s
druge ga strane, kada radi na "slobodnom tržištu", snima film,
sitkom, neku sapunicu ili radi u privatnoj produkciji, ništa od
toga - ne zanima.
Jesu li to neki drugi ljudi koji imaju kolektivni ugovor u
službeno radno vrijeme od onih koji snimaju sapunice u slobodno
vrijeme?
Nisu.
Pa zašto onda izvan radnog vremena mogu raditi i po četiri
"radna zadatka", a kad su zaposleni ne mogu? Na slobodnom tržištu
nisu umorni i ne treba im koncentracija, a na radnom im mjestu
sve to treba?
Tko je tu lud?
Svinjske su polovice, posteljina i kotlovina u Stubakima imali
više smisla od ovoga što je danas.
A kako stvari stoje, ne vidim da će budućnost donijeti
promjene.
Da se barem varam…
P. S. Kad smo već kod ugovora: svaki ugovor o radu trebao bi
sadržavati i članak o međusobnoj LOJALNOSTI potpisnika za vrijeme
trajanja ugovornog razdoblja. Ako takav članak i ne postoji u
dokumentu, civilizacijski je doseg da se takve stvari
PODRAZUMIJEVAJU.
Iliti, ne možeš pljuvati u tanjur iz kojeg jedeš… Ali v. d.
intendanta HNK-a u Splitu Mucalo vjerojatno nije čuo za takvo što
pa se udostojao i u tisku i putem javne televizije pljunuti na
ovogodišnje Splitsko ljeto. Kaže da manifestacija "nije ispunila
njegova očekivanja". A usput je pljunuo i na zaposlenike svoje
vlastite kuće.
Što reći osim da je Mucalo ovom izjavom, nažalost, u potpunosti
ispunio - moja očekivanja.
<< povratak na blog
Ostavite komentar:
- Name:
- Email:
- Website:
- Comment:
-
-
-
top