Slamka za audiciju
Slamka za audiciju
27. rujan 2010
objavljeno 26.9.2010. na blog.vecernji.hr
Raspisali smo prošloga tjedna audiciju za novu predstavu "Ovca
za sva vremena" na kojoj tražimo glumca i glumicu za novi
projekt.
I naravno, ideju za SLAMKU SPASA za ovaj tjedan nije trebalo
dugo tražiti…
Ah, odmah sam se s nostalgijom sjetila svoje prve profesionalne
uloge nakon završene Akademije koju sam dobila u Teatru u gostima -
upravo na audiciji! Relju Bašića (nadam se, Relja, da ste bolje i
da se u toplicama dobro oporavljate!) nagovorila sam da mi na
audiciji pruži prigodu kako bih mu dokazala da mogu odigrati ulogu
za koju je tražio glumicu i - ulogu sam dobila. Rad u Teatru u
gostima na samom početku profesionalne karijere pokazao mi je da
postoji neko drugačije kazalište od onoga u koje smo išli s
Muzičkom omladinom… I u koje sam se na prvi pogled zaljubila -
neovisno kazalište! Hvala, Relja!
I tako, nakon malo sjećanja na mladost, krenula sam u potragu po
internetu da vidim koliko je u posljednjih nekoliko godina
objavljeno audicija u hrvatskim kazalištima. Pravo mjesto za
potragu je www.teatar.hr, portal na kojem se mogu
pronaći sve informacije o kazališnim događanjima (ne samo u
Hrvatskoj). Ali, kad sam u tražilicu upisala pojam "audicija",
izlistalo se samo desetak vijesti na tu temu u posljednje dvije
godine.
S druge strane, prema podatcima Gradskog ureda za obrazovanje,
kulturu i šport Grada Zagreba u te iste dvije godine održano je čak
187 premijera u javnim i privatnim kazalištima, dakle, bilo je to
najmanje 187 prigoda za održavanje audicija u kazalištima. Samo u
Gradu Zagrebu.
Ali mogućnost je jedno, a praksa, osobito ova naša hrvatska,
nešto je sasvim drugo.
Plesači (osobito oni u suvremenome plesu) navikli su odlaziti na
audicije. Za njih nema stalnog angažmana. Čak i za one koji jesu u
angažmanu (klasični balet) postoje "unutarnje audicije" budući da u
kazališta često dolaze redatelji i koreografi iz inozemstva i ne
poznaju umjetnike koji su na raspolaganju.
S pjevačima je jednaka stvar kao i s plesačima.
Za glazbenike u orkestrima, kako sam nedavno čula, audicije se
već i u Hrvatskoj održavaju prema pravilima EU: sviraju pred
komisijom, ali se fizički nalaze iza zastora kako bi bila
onemogućena svaka manipulacija rezultatima. I prima se onaj - koji
bolje svira.
Što se pak glumaca tiče, kad se radi o poslovima kao što je
snimanje filmova, sapunica i ostalih TV formi, sinkronizacije
crtića, TV spotova, svima je sasvim u redu da za to postoje
audicije na koje se prijavljuje i tako (ako je sreće!) dobiva
poslove. Specijalizirane agencije šalju mailove, zovu telefonom,
pozivaju glumce, a oni najnormalnije dolaze, slikaju se, rade
glasovne testove, predstavljaju se potencijalnom poslodavcu s istim
ciljem - dobivanje posla.
Sve ovo radi izvrsnosti, dakako, koja bi u umjetničkim
djelatnostima trebala biti prioritet.
Ali kad je kazalište u pitanju - ne! Kazalište je, kad se radi o
audicijama, i dalje "sveta krava" koju se tretira kao da je
"prirodno dobro". Kao, recimo, Nacionalni park Plitvice!
U dragome nam hrvatskom kazalištu nema agencija, nema agenata,
nema audicija…
Kaže jedan naš kolega: a što će nama u hrvatskom kazalištu
audicije kad se svi poznajemo?
Pa, ne bih baš rekla da je to tako. Osobito otkad su se otvorile
Akademije u Osijeku, Splitu, a prema pisanju medija, otvara se i
ona u Rijeci, i novi, mladi ljudi sa završenim akademijama traže
svoje mjesto. A tko bi uopće stigao pratiti sve ispite na kojima se
predstavljaju novi naraštaji glumaca? S druge strane, kontekst
ispitne produkcije nešto je sasvim drugo nego kad netko dođe na
audiciju i samim time kaže: da, tu sam i želim taj posao! Da,
posao. Na tržištu rada. (Sad već vidim kako se neki čistunci
zgražaju nad tim izrazima: posao, tržište rada, a govori se o
kazališnoj umjetnosti!)
A ne radi se samo o novim licima s hrvatskih škola, sve ih više
dolazi s nostrificiranim diplomama iz inozemstva koji također traže
svoje mjesto.
Kako se i gdje oni mogu predstaviti? Kome se mogu pokazati?
Ima još jedna dodatna stvar, a to je da i sami glumci napreduju.
Nisu uvijek ni u "fahu" u kojem su bili kad su tek završili
akademiju, nemaju istu kilažu, ne izgledaju jednako, možda su
ulagali u sebe i svoje vještine, naprosto - promijenili su se! Neki
nabolje, neki nagore, ali svakako, nitko nije isti. I upravo je to
u glumačkom poslu izazov: pokazati se u drugom svjetlu i možda
dobiti ulogu koju nam nitko ne bi ponudio u sustavu u kojem smo svi
svrstani "u ladice". Pa se onda tako i (često) glumi… Iz dobro
poznatih "ladica". Uh.
Kao i u mnogo drugih stvari, hrvatsko se kazalište i dalje pravi
kao da je u nekom drugom vremenu u kojem je imalo središnje mjesto
cjelokupne kulture. A to jednostavno više nije tako. Kad nekom
kolegi sa Zapada kažete da se kod nas u kazalištima audicije gotovo
i ne održavaju, pitaju vas, a kako se onda uopće biraju glumci?
(Ovu ću temu ipak ostaviti za neki drugi post…)
Kazalište je još uvijek utvrda koja ne popušta, a u tome
prednjače javna kazališta. Naravno, ni ovoga puta nisu kriva sama
kazališta, kriv je sustav koji je takav - kakav jest. Zahvaljujući
nama.
Dokle? Ako je pitati one koji se već nalaze kazalištima -
zauvijek, a ako je pitati one koji su izvan - ne još tako dugo!
Svi bi zajedno trebali vidjeti svoju slamku spasa upravo u
audicijama na kojima će se moći pokazati i možda dobiti posao. A
sve to kako bi nam kazalište postalo IZVRSNO.
Zato, živjele audicije!
<< povratak na blog
Ostavite komentar:
- Name:
- Email:
- Website:
- Comment:
-
-
-
top