Ljetni san
Ljetni san
15. rujan 2010
Ljetni san
objavljeno 10. rujna 2010. na blog.vecernji.hr
Počela je školska godina, svi su se vratili s godišnjeg odmora,
život je ušao u uobičajenu kolotečinu, ali još nam je većina javnih
gradskih kazališta - uspavana. Kazališta za djecu uglavnom otvaraju
vrata publici s prvim danom škole, ali onima za odrasle baš se i ne
žuri… Gavella prva otvara sezonu, već 10. rujna, ali - to bi bilo
to. Priči je kraj.
Rekapitulacija stanja u javnim gradskim kazalištima za odraslu
publiku, početkom rujna u Zagrebu, je kratka: jedino se u Gavelli
igraju vlastite predstave. U Komediji se premijera očekuje krajem
mjeseca (24.9.), a do onda se - ne igra. U Kerempuhu isto tako,
premijera je 23.9., a do tada - vrata ostaju zatvorena za
posjetitelje. U HNK je prva dramska predstava u kojoj igra vlastiti
dramski ansambl zaposlen u našoj najvećoj nacionalnoj kući tek 29.
rujna.
A u ansamblu ima, prema internetskim stranicama, ni manje ni
više nego 40 glumica i glumaca! U ZKM-u 28 zaposlenih glumaca
tijekom rujna neće odigrati ni jednu predstavu. U srpnju i kolovozu
se, naravno, nije radilo…Kažu zločesti ljudi da učitelji imaju
dugačke praznike i da je zato biti učitelj super posao! Ma oni su
male bebe prema našim javnim gradskim kazalištima koja skoro tri
mjeseca tijekom ljeta ne izvode predstave! E, to se zovu praznici
koji se samo poželjeti mogu!
Već od početka lipnja vlastite se izvedbe u gradskim kazalištima
drastično smanjuju, krajem lipnja više ih niti nema…Tijekom ljeta
kazalište se u Zagrebu može vidjeti samo na Opatovini i na sceni
Amadeo: i jedno i drugo - privatna inicijativa. Hm…kako to da
privatna inicijativa pronalazi publiku i u praznom Zagrebu,
predstave su pune, a javni sektor mora zatvarati svoja vrata za
građanstvo na skoro tri mjeseca jer, kažu, publike nema? Nije li to
malo čudna retorika?
Ili u milijunskom gradu svi građani preko ljeta zaborave da
imaju svoja javna gradska kazališta koja financiraju svojim
porezom?
Odete li primjerice u London u bilo koje doba godine, u bilo
koji dan, na Staru ili Novu godinu, petak ili svetak, gledate
predstave po izboru: Čak su ti Englezi počeli raditi i u jedini
slobodan dan koji su do nedavno imali - u nedjelju. Mislim, stvarno
su nagazili s radom…! E, sad će reći direktori naših javnih
kazališta; kakva je ovo kleveta, pa mi već od početka rujna
PROBAMO! Pa super, kao da Englezi ne probaju! Probaju, itekako
probaju i to od 10 - 18 sati svaki dan, a navečer - igraju
predstave. Pritom u jutarnjoj šihti proba imaju pauzu za kavu od 15
minuta, pauza za ručak traje 45 minuta i onda popodne još samo
jedna od 15 minuta. Mislim, možda lažu kad to kažu, a možda lažu i
kad to napišu na vratima ulaza za glumce u Kraljevskom nacionalnom
kazalištu (RNT) u Londonu, gdje sam to i pročitala. Ma sigurno
lažu…
Naravno da su u ovoj priči najmanje za svoje duge praznike krivi
glumci. Oni, dapače, uopće nisu krivi. Nisu krivi, ako se pravo
uzme, ni ravnatelji kazališta. Oni su izabrani na natječaju i rade
ono što gazda kaže… Krivca su, kako se meni čini - dva: prvi je,
već spomenuti gazda, odnosno vlasnik svih tih kazališta (znate ono,
ako gazda nije na blagajni, birtija propada) koji već godinama (ma
što godinama, desetljećima!) nije došao na ideju da bi se nešto
moglo i trebalo promijeniti u sustavu u kojem se stvaraju ogromni
troškovi, a rezultat je punu četvrtinu godine - NULA!
Ne bi bio problem da gazda drži firme koje ne rade, jer za njih
nije osmislio posao pa to sam plaća! Ali, gazda ne plaća, nego
plaćamo svi mi, porezni obveznici. Tako da više nisam sigurna da je
najveći krivac gazda. Možda smo to ipak - MI!
Radili smo prije nekoliko godina novi Zakon o kazalištima pa je
nas nekolicina organizirala 8 tribina na kojima se raspravljalo o
problemima našeg kazališta. I na jednoj od tribina gost je bio
Jadran Antolović, u to vrijeme pomoćnik ministra kulture.
Raspravljalo se o tome kako prisiliti vlasnika da se brine za svoje
kazalište, a dragi je Jadran rekao da su građani ti koji moraju
primijetiti kako nešto u kazalištu u njihovu gradu ne funkcionira i
da će na izborima kazniti vlast koja se ne brine za svoje
kazalište. E, onda sam ga gledala u čudu; ono, što ovaj priča,
halo??? A danas mi je jasno da bi, zapravo, tako i trebalo biti.
Hm, pitam se pitam je li koji građanin grada Zagreba odlučio dati
ili uzeti svoj glas na izborima svom kandidatu zato što je
primijetio da cijelo ljeto ne može ići u kazalište! Joj, bilo bi to
divno istraživanje, da bar imam sredstava da ga sprovedem!
Ja: Oprostite, jeste li razmišljali da ne
glasate za Bandića jer vam nije omogućio da u srpnju idete u jedno
od javnih gradskih kazališta?
Ispitanik: Molim????
Ja: Niste? Pa, možda biste mogli…Znate li
koliko to, što ne možete preko ljeta ići u javna kazališta, košta
vaših novaca?
Ispitanik: Molim????
Ja: Ne znate? E, pa razmislite!
Ispitanik: Halo, 92, molim vas hitnu pomoć,
ovdje je ispred mene jedna gospođa za Vrapčansku ulicu….
I tako ću ja svoj zimski san (skupa s medvjedima) prespavati na
Vrapčanskoj cesti (ili se zove Bolnička?), a naša će javna gradska
kazališta i dalje spavati svoj - ljetni san.
Zahvaljujući svakome od nas.
<< povratak na blog
Ostavite komentar:
- Name:
- Email:
- Website:
- Comment:
-
-
-
top