Zoran Juranić

Zoran Juranić

Zoran Juranić

Zoran Juranić

Akademik Zoran Juranić rođen je 1947. godine u Rijeci, gdje je završio gimnaziju i srednju muzičku školu. Od 1965. studira na Muzičkoj akademiji u Zagrebu najprije glazbenu teoriju, zatim kompoziciju (prof. Stjepan Šulek) i dirigiranje (prof. Igor Gjadrov). Nakon diplome dirigiranja 1972. dobiva mjesto zborovođe u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je od 1988. stalni dirigent, a od 2002.-2005. i ravnatelj Opere. Surađivao je i sa drugim našim opernim kazalištima, pa je 1989.-90. bio umjetnički ravnatelj Opere HNK Ivana Zajca u Rijeci, a 1992.-95. i 1997.-2002. Opere HNK u Osijeku. Uz to je od 1975. bio (s prekidima) honorarni predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, te Pedagoškoj akademiji u Osijeku i područnim odjelima kazališne Akademije u Rijeci i Osijeku. Sada je stalno zaposlen na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u zvanju redovnog profesora. Stalni je gost - dirigent Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu, te šef dirigent Društvenog orkestra Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu.

Kao dirigent debitirao je 1970., dok je za opernim pultom prvi put nastupio u HNK u Zagrebu 1977. vodeći predstavu Verdijeva "Trubadura". Uz niz simfonijskih i koncertnih skladbi, njegov repertoar obuhvaća pedesetak opernih djela iz svih stilskih razdoblja. Nastupao je u svim zemljama bivše Jugoslavije, te u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj i bivšem SSSR-u. U njegovu skladateljskom opusu ističe se operna farsa "Govori mi o Augusti" (prema djelu Luke Paljetka), praizvedena 1999. na Muzičkom biennalu Zagreb, operna sapunica "Pingvini" (Hamburg i Zagreb 2007.), te niz scenskih, orkestralnih i komornih skladbi (operetno - kabaretski karusel "Fritz i pjevačica"(Pečuh 1993.), simfonijski torzo "Inter arma narrant Musae"(izv. kao balet u Osijeku 1994.),  Gagliarda (2002.) i Didaskalije (2003.) za gudački orkestar, Canti all'antica za violoncello i gudače (1985.), Cantatina za sole, zbor i udaraljke (1993.), Fanfaronata za puhački orkestar (1995.), A Luca Sorgo za komorni orkestar (2001.), Klavirski kvartet (1973.), Sonate za violinu (1973.) i gitaru (2000.), Pjesme tjeskobe za glas i violoncello (1986.), Sinfonia umile (2005.), Gudački kvartet (2009.), Koncert za violu i gudače (2011.)  i t.d.). Izdan mu je  i autorski CD nosač zvuka sa pet skladbi.  Za svoje je opere sam pisao i libreta, a u više se navrata okušao i kao operni redatelj. 

Kao dirigent s posebnim se interesom bavi zaboravljenim ili rjeđe izvođenim   djelima i skladateljima; povezavši muzikološki interes sa svojom skladateljskom i dirigentskom vokacijom revidirao je i izveo niz zanemarenih djela iz naše glazbene baštine, poput Psalma "Babilonskijem nad rijekama" i 8. simfonije Luke Sorkočevića, Gudačkog kvarteta i Psalma "Dixit Dominus" Antuna Sorkočevića, Requiema za Ruđera Boškovića Julija Bajamontija i dr. Stožerni dio tog interesa posvećen je opernoj baštini, a u njegovu centru  bilo  je djelo Ivana pl. Zajca. Od 1989. do danas revidirao je, priredio za izvedbu i izveo niz Zajčevih scenskih djela : opere "Lizinka", "Zlatka", "Ban Leget", "Mislav" (tu je predstavu 1995. u Osijeku i režirao), "Amelia", operu-oratorij "Prvi grijeh" i operetu "Momci na brod". Jedan je od osnivača festivala "Zajčevi dani" u Rijeci.  Drugi skladatelj kojem je posvetio punu pažnju je Istranin Antonio Smareglia - osim što je izveo njegove opere "Istarska  svadba" i "Oceana", napisao je i više muzikoloških tekstova o njemu i sudjelovao na znanstvenim skupovima u Hrvatskoj, Sloveniji i Italiji. Revidirao je i izveo i operu "Oganj" Blagoja Berse, te ravnao praizvedbama opera "Bitka pod Siskom" Miroslava Miletića, "Preobražaj" Stanka Horvata i "Crux dissimulata" Srećka Bradića. U Hrvatskoj i Italiji tiskano mu je više muzikoloških radova o Zajcu, obitelji Sorkočević, A. Smaregliji, R. Zandonaiju i dr. Sa Društvenim orkestrom HGZ-a  izdao je i CD s nepoznatim skladbama iz zbirke Udina-Algarotti (Robuschi, Anfossi, Dittersdorf, Pleyel), koje je i priredio za izvedbu. Nedavno  je, u izdanju HAZU, tiskana opsežna zbirka popijevaka V. Lisinskog u njegovoj redakturi, a upravo je završio i redakturu opere "Porin". Prevodio je operna libretta s a talijanskog i francuskog jezika.

Neko je vrijeme (1970.-73.) djelovao i kao glazbeni kritičar u Studentskom listu i Telegramu. Za svoj je rad dobio više priznanja i nagrada. Spomenimo Nagradu najboljem dirigentu za vođenje predstave "Macbeth" G. Verdija na Opernom festivalu u Ljubljani 1886., nagradu "Vladimir Nazor" za 1990. godinu, Nagradu "Josip Štolcer-Slavenski" za 1992. i 1999. , nagradu Grada Zagreba  2000., Povelju grada Rijeke 2001., te povelju HAZU 2001. za operu "Govori mi o Augusti". Nosilac je i ordena Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Od 2010. godine je i član suradnik HAZU. Član je HDGU-a, Hrvatskog muzikološkog društva i Društva hrvatskih skladatelja, gdje je i član Upravnog odbora (od 2008. potpredsjednik), te Upravnog odbora Fondova Stjepan Šulek i Lovro i Lilly Matačić. Od 2010. je  i predsjednik Upravnog vijeća Zagrebačke filharmonije. Bio je član mnogih ocjenjivačkih sudova na raznim natjecanjima.

NA VRH