Vladan Švacov

Vladan Švacov

Vladan Švacov

Vladan Švacov (1930.-2004.) bio je hrvatski redatelj, dramaturg, teatrolog, prevoditelj i sveučilišni profesor, čija je knjiga Temelji dramaturgije (1976.) do danas jedan od temeljnih udžbenika na Odsjeku dramaturgije. Završio je studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je i doktorirao. S inscenacijom Đavolova učenika G. B. Shawa 1961. u Kazalištu Marina Držiča u Dubrovniku diplomirao je Kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti, na kojoj je od 1962. predavao teorijsku dramaturgiju te obavljao dužnost dekana od 1978. do 1980. godine. Zajedno s Rankom Marinkovićem utemeljio Odsjek za dramaturgiju. Objavio je i niz studija i znanstvenih studija i radova iz područja dramaturgije, estetike i književne kritike. Režirao je drame (E. Ionesca, B. Brechta i K. Weilla) te opere, operete i mjuzikle (G. Donizettija, G. Puccinija, W. A. Mozarta, V. Lisinskoga, B. Berse, J. Gotovca, J. Straussa i J. Offenbacha). S njemačkog, talijanskog i francuskog jezika preveo je i obradio više od šezdeset libreta uključujući i Momke na brod (orig. Mennschaft am Bord).

NA VRH