Postoje djeca drugačija od drugih. Deblja, veća, tanja, manja, viša, niža, koja čudno hodaju, imaju nespretne ruke, duge ili kratke noseve i prevelike zube. Drugačije se kreću, drugačije vide, gledaju stvari iz druge perspektive. Drugačija su djeca od drugačijosti plaha, od straha da ih ne vole postanu hladna. Nazovimo ih možda - djeca pingvini.

Lana Šarić - Balada o pingvinu, Kazalište Novi život

U ponedjeljak 8. rujna počela je nova školska godina, a s njom i nova kazališna sezona 2014./2015. Kazališta za djecu i mlade (i ne samo za djecu) tijesno su povezana s obrazovnim i odgojnim ustanovama pa svoje repertoare i programe planiraju uglavnom osluškujući potrebe vrtića i škola. Kazališta su svojevrsni "asistenti u nastavi" i svojim predstavama pomažu djeci razumjeti i pratiti mnoge teme školskog kurikula, poglavito naslove lektire. Vidljivo je to iz repertoara kazališta za djecu i ponuda kojima kazališta i kazališne družine na početku svake školske godine "zatrpavaju" poštanske sandučiće škola i vrtića nudeći učiteljima i nastavnicima, pedagozima i odgojiteljima svoje predstave.

Ove se godine, međutim, na Markovu trgu u Zagrebu, u ponedjeljak 8. rujna dogodilo nešto neočekivano. Ustaljeni red "poremetila" su djeca s poteškoćama u razvoju, ona kojima su nužno potrebni "asistenti" da bi uopće mogla pratiti nastavu. Dogodio se prosvjed u organizaciji Udruge osoba s invaliditetom Bubamara.

"Unatoč početku školske godine više stotina djece školaraca s teškoćama u razvoju ne može normalno pohađati nastavu zbog ne osiguravanja pomoćnika u nastavi od strane nadležnog ministarstva. Organizatori ističu kako je sudbina više od stotinu djece-školaraca s teškoćama u razvoju neizvjesna zbog neočitovanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta i neobjavljenih rezultata natječaja za Osiguravanje pomoćnika u nastavi unatoč tome što počinje školska godina. Time su, dodaju, otežani ionako teški životni uvjeti roditelja i djece s invaliditetom…", piše HRT.

"To su ogromni novci koje država nema", odgovara nadležno Ministarstvo.

Inkluzivnost

Koja je pozicija kazališta za djecu i mlade u sustavu odgoja i obrazovanja kad su djeca s teškoćama u razvoju u pitanju, brine li ono za ovu djecu kojima je, kao i drugima uostalom, potreban "asistent" koji će im pomoći da bolje razumiju sebe i svijet oko sebe? Skrbe li kazališta za potrebe djece s ograničenom mogućnosti kretanja, osiguravaju li im potrebne uvjete, prilaze dvoranama, organiziraju li predstave na znakovnom jeziku kako bi gluhonijema djeca mogla ravnopravno sudjelovati u kazališnom činu, progovaraju li o problemima djece s poteškoćama u razvoju, uključuju li ih u svoje programe kazališne edukacije, otvaraju li mogućnosti i za njih da se izraze na pozornici?

I ne manje važno: brinu li se naša kazališta za umjetnike koji su na bilo koji način hendikepirani?

Oko 15 % svjetske populacije, ili oko jedna milijarda ljudi, uključujući i djecu, živi s invaliditetom. Među njima je i veliki broj umjetnika koji stvaraju kazalište i aktivno žive umjetnički život.

Prije mnogo godina (1998.) gledao sam u londonskom nacionalnom kazalištu adaptaciju romana Salmana Rushdija "Haroun i more priča". Glavnog je junaka igrao glumac "u kolicima", prkoseći arhetipu junakā kakve zamišljamo i svakodnevno gledamo na pozornicama i na filmovima. Predstava je imala jednu posebnu "začudnost" zahvaljujući upravo njemu i njegovoj igri. Svojom je osobnošću dao predstavi stil, okus i miris i učinio je posebnom, drugačijom, jedinstvenom, ali nas je upitao i o našim vlastitim invalidnostima. Njegov osobni hendikep pretvorio se u prednost i snagu predstave koja je poslala snažnu poruku djeci da i oni mogu biti junaci u životu bez obzira na sve "invalidnosti" ili probleme koje imaju u svojem odrastanju.

Plesne predstave za djecu s plesačima s invaliditetom ili predstave s hendikepiranom djecom na pozornici, redovito se prikazuju u europskim kazalištima, a predstave koje tematiziraju probleme djece s poteškoćama u razvoju postavljaju se na repertoare kazališta kako bi se takva djeca što lakše uključila i bila ravnopravna drugoj djeci. Inkluzivnost je jedna od temeljnih strategija modernog kazališta za mladu publiku.

U cijelome svijetu sve je veći broj kazališta sastavljenih od umjetnika koji su na bilo koji način hendikepirani ili koji se bave temama invalidnosti u svojim repertoarima. Sve je veći broj inkluzivnih kazališta i umjetnika u svijetu, što postaje svojevrsnim trendom u kazalištu za mladu publiku. Ovaj trend doveo je i do osnivanja međunarodne mreže:

International Inclusive Arts Network (IIAN).

Mreža je član ASSITEJ-a, međunarodne udruge kazališta za djecu i mlade i osnovana je da bi:

• inspirirala: umjetnike da budu ambiciozniji i pristupe zajednici "Uključujuće umjetnosti" (Inclusive arts)
• promovirala: "Uključujuću umjetnost" i međunarodne kontakte
• dijelila: primjere dobre prakse i omogućila uvid u rad kazališta koji rade "inkluzivno" u cijelome svijetu.

IIAN poziva kazališne stvaraoce da:

• kreiraju: snažnu, inovativnu umjetnost koja će upregnuti umjetničke potencijale inkluzije
• uključuju: čineći kazališta, školske učionice, pozornice pristupačnima publici i izvođačima svih mogućnosti
• informiraju: vodeći lokalni i globalni dijalog o često zabranjenim temama invalidnosti u umjetnosti.

(Pogledajte mrežne stranice IIANa - http://inclusiveartsnetwork.com/)

Jedan od voditelja IIAN-a, umjetnički direktor kazališta Kazzum, Daryl Beeton govori o "inkluzivnoj umjetnosti":

3) Extra Interview with Daryl Beeton, of Kazzum from TYA-UK Inclusive Theatre Group on Vimeo.

Hrvatska

U Hrvatskoj je malo primjera predstava i malo kazališta za djecu koji bi se mogli smatrati "inkluzivnima".

Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život jedino je kazalište koje stvara predstave za sve uzraste publike sa slijepim glumcima. U svojem repertoaru igraju i predstave za djecu uvijek oduševljavajući svojim umjetničkim dosegom, ali s premalom vidljivosti u javnosti, a koju nedvojbeno zaslužuju.

Predstave Dinosauri Petre Radin, Ispeci pa reci Ane Prolić, Balada o pingvinu Lane Šarić ili Cirkuski slonić Charlie prema motivima Helen Aberson raskošne su proslave kazališta za djecu i mlade te svakako zaslužuju veću pozornost dječje publike.

Dajana Biondić, slijepa glumica kazališta Novi život, zaigrala je slijepu djevojku u predstavi Smiješno čudovište kazališta Mala scena i pokazala svu raskoš svojega glumačkog talenta te s predstavom osvaja nagrade i na međunarodnim festivalima.

Smiješno čudovište Male scene jedna je od rijetkih predstava za djecu i mlade u Hrvatskoj koja se bavi problemom invalidnosti (sljepoćom). U formi klasične bajke, na poetičan i stiliziran način (režija Ana Prolić), predstava postavlja pred djecu vrlo važna pitanja o dobru i zlu, o ružnome i lijepome, o ljubavi i mržnji, o "vidu" i "sljepilu", relativizirajući mnoge naše okoštale vrednosne sudove.

Od "Uključujuće umjetnosti" Kazalište za mladu publiku i sama mlada publika mogu mnogo naučiti o razumijevanju problema drugoga, o toleranciji, o pomaganju slabijima, o prihvaćanju drugačijosti, ali nam može pomoći i razumjeti i prihvatiti svoje vlastite, možda skrivene "invalidnosti".

"Invaliditet bi trebao biti" - kako kaže Daryl Beeton - "jednim od čimbenika koji ujedinjuje čovječanstvo jer njegovi učinci ne poznaju rase, spol, socijalni status, zemljopisni položaj, seksualnost. Pa ipak to je subjekt o kojem se odbija raspravljati ili ga se odbija priznati."

Na kraju, pridružujem se opravdanom prosvjedu Udruge osoba s invaliditetom Bubamara, i nadam se da će hrvatsko kazalište za djecu i mlade u novoj školskoj godini i sezoni 2014./2015. znati obnašati svoju časnu ulogu "asistenta u nastavi" misleći na svu djecu ravnopravno, uključujući i onu s poteškoćama u razvoju, te im pomoći da se što lakše uključe u život kao cjelovite i ravnopravne osobe.

Kada tužni plaču, suze im se lede. Smijeh i izrugivanje lako ih povrijede.
Ali u dubini tamnoj njihove hladnoće, veliko im srce kuca prepuno samoće.

Ako tražiš prijatelja, plesnim ga korakom povedi, i pingvinskim će stopalima u ritmu tvom te slijedit'.
Drugačiji, a isti, sasvim poput tebe, zajedno prevalit ćete planine, mora i rijeke.
Dijelit ćete sunce, mjesečinu, zvijezde, na klizaljkama vremena proći prašumu i stepe.

Svakim dan voljet ćeš ga sve više i više i vidjet ćeš da prilaziš mu sve bliže i bliže.
Međutim, taj prijatelj tajnu skriva, tišinu bez riječi, i najtoplije ti riječi ne uspijeva reći.
Ali jednog dana, u proljeće, kada rascvatu se latice i okopni snijeg, u srcu njegovom otopit će se i posljednji led.

Lana Šarić - Balada o pingvinu, Kazalište Novi život