Una Štalcar – Furač rođena je 1.3.1993. u Karlovcu. Formalno plesno obrazovanje stječe u Školi suvremenog plesa Ane Maletić gdje je maturirala 2010. godine kao plesač edukacijskog smjera. Dodatno plesno obrazovanje dobiva kroz pohađanje radionica za plesače čiji je fokus na jačanju plesne tehnike, improvizaciji, stvaranju vlastitih plesnih kompozicija (Hillary Blake Firestone, Jorge Jauregui Allu, Francesco Scavetta, Maša Kolar, Petra Hrašćanec, Matija Ferlin, Matea Bilosnić, Hanna Hegenscheidt...). 2015. godine upisuje Akademiju dramske umjetnosti, odjsek plesa, izvedbeni smjer te istu završava 2018. godine. Predstave ostvarene u sklopu akademije su „Little Crowd“ (Milan Tomašik), „Sale“ (Ksenija Zec), „10 zadataka“ (Jasna Layes Vinovrški), „Hunting Family #4“ (Francesco Scavetta), „Mai“ (Irma Omerzo). 
Na akademiji je prikupila iskustvo rada sa raznim domaćim i stranim pedagozima kao što su Petra Hrašćanec, Ana Mrak, Anja Bornšek, Zrinka Šimičić, Sonja Pregrad, Magdalena Reiter, Guy Nader itd. Pedagoškim radom se bavila u Dječjem kazalištu Dubrava od 2014. godine do 2018. godine gdje je vodila grupe od predškolske do srednjoškolske dobi te koreografirala predstave za djecu: „Muzejska priča“, „More“, „Zzz Dosada“, „Naopako“. Uz to vodi radionice pokreta i plesa u suradnji sa raznim muzičarima za djecu svih dobi.
Profesionalno plesno iskustvo započinje nakon završetka plesne škole, kroz projekte: „Molim meni slađu“ (Katarina Đurđević, Adrijana Barbarić – Pevek), „Pledging Foot“ (Eleonore Valere Lachky),“ Eye Sea I Sea“ (Nikolina Medak; Studio za suvremeni ples), „Visible/Invisible“ (Dolma Jover Agullo; ZPA), „Boli Kolo“ (Petra Hrašćanec, Saša Božić).
2018. godine pokreće svoju umjetničku organizaciju Škvadra zajedno s bivšim kolegama. Projekti koje je Škvadra do sada ostvarila su „Punopravno“ (koreografkinja: Una Štalcar-Furač) i „Ne čujem te, mrak je (koreografkinja: Eva Kocić). Škvadrino djelovanje je orijentirano na stvaranje vlastitih plesnih predstava, vođenje radionice i seminara, istraživanje alternativnih prostora izvedbe kao i alternativnih načina promocije plesa te generalno otvaranje plesne scene široj publici pa time i široj prepoznatljivosti plesne umjetnosti.